ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 136

Ivan Pederin. Organi Austrijskog nadzora nad tiskom u Dalmaciji poslije 1848. Arhivski vjesnik. 34-35 (1991-1992). 35-36. str. 121-138 novine. Dana 16. i 27. ožujka 1883. tuži se državni nadodvjetnik u Zadru da je teško nadzirati svo novinstvo pa predlaže da to radi redarstveni činovnik u okružnom poglavarstvu Domenico Calvi koji će surađivati s državnim nadodvjetnikom Žoharom (594 IX 2/2 1115, 1521). Funkcija okružnog poglavara sada postaje sve važnija u ocjeni novina. Dana 31. ožujka 1883. (594 IX

2/2 629) pisao je splitski okružni poglavar barun Conrad Namjesništvu o novopokrenutom splitskom listu "Gazzetta di Spalato" koji je izdavao Talijan Antonio Zanoni. Conrad je isticao "provladinu tendenciju" tog lista, a Zanoni u molbi od 12. ožujka 1883. okružnom poglavarstvu za potporu, jer list je zbog te tendencije imao malo pretplatnika, isticao svoju ljubav prema redu, konzervativnost, sklonost dinastiji, želju da koristi zavičaju i da stvori ravnotežu medu strankama. Okružni poglavar bio je, dakle, uho i savjetnik vlasti, a njegov utjecaj na odluke vlasti u pitanjima novinstva bio je presudan. Vlast pak postaje osornija pa grof Eduard Taaffe kao ministar unutarnjih poslova (jer on je bio i ministar predsjednik) piše 13. siječnja 1883. namjesniku u Zadru, podmaršalu Stevanu Jovanoviću da pošta mora pregledavati pošiljke iz Italije, carinici kovčege putnika zbog iredentističkog tiska i propagande (594 IX 2/2 174). Državna odvjetništva postala su u osamdesetim godinama bezobzirnija kod zabrana pa je Taaffe kao ministar unutarnjih poslova pisao Jovanoviću 17. kolovoza 1885. da ministar pravosuđa barun von Pražak traži da splitsko državno odvjetništvo obrazloži zabranu br. 56 lista "La Difesa" u Splitu, te da se striktno pridržava zakona. Zabrane se više nisu ni obrazlagale, već se smatralo dovoljnim da se izreknu. Držanje vlasti bilo je tako osorno da je Dalmatinski sabor na sjednici od 28. lipnja 1884. izrazio želju da se novim zakonom o tisku ukine novinska kaucija, pečat novina i administrativna zabrana tiska, te da tisak postane slobodno zanimanje. Nadalje je Sabor tražio da državni odvjetnik kod zabrana poštuje obzire ustavnog života. Taaffe je pisao Jovanoviću 21. siječnja 1885. (602 IX

2/2 151) da sad nije doba za reformu tiska, a ako bi se novi zakon donosio, on se neće mijenjati u ovom smislu. Državni nadodvjetnik u Zadru pisao je 29. listopada predsjedništvu da kaucija i redarstvena zabrana spadaju u nadležnost tiskovnog redarstva, a ne suda, te da takve zabrane postoje u Belgiji, Italiji, Nizozemskoj, Njemačkoj. Engleskoj i u nekim švicarskim kantonima, iako samo u stvarima veleizdaje, te da ovakva vrst zabrana mora ostati dok se ne smire nacionalne strasti. Pobijanje "nacionalizma" ("nationale Leidenschaften") bilo je dakle glavno obrazloženje neliberalnosti i represije. Kaucija, prema pisanju državnog nadodvj etnika, ima svrhu da potisne beznačajne listove, no ona je ukinuta u Engleskoj 1869, Njemačkoj 1874, Francuskoj 1881. Osim toga, redarstvena zabrana samo u jednom slučaju nije bila potvrđena od suda. Redarstvo je dakle bilo vrh političkog poštenja i nosilac državne ideologije. God. 1885. spominje se odjel u c.k. Ministarstvu unutarnjih poslova za nadzor tiska kao Presseleitung, dakle vođenje tiska (Ministerrats Presidium Presseleitung) (602 IX

2/2 144). Tom odjelu slali su se podaci o listovima u Dalmaciji i njihovim nakladama. Pošta je na zahtjev Namjesništva morala otvarati pisma (18. veljače 1889, 611, I

X 2/2 626) politički sumnjivih osoba. 136