ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 127

Ivan Pederin, Organi Austrijskog nadzora nad tiskom u Dalmaciji poslije 1848. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992), 35-36, str. 121-138 debatama u saborima. No zadaća je tih listova da čitateljstvu prenose nazore vlade u sažetom i lako shvatljivom obliku, da šire vijesti, ako je vladi do tih vijesti iz nekog razloga stalo. Toj svrsi će bolje odgovarati mali dnevni listovi bez vladinog pečata kakvi već izlaze u Beču, Pragu i Grazu, dakle listovi bez službenih oglasa. Ti listovi imaju pristupačnije cijene od privatnih listova i prodaju se za 1 krajcar (Kreutzer). Treba dakle osnovati jedan "Anzeigeblatt" (Objavitelj sa službenim oglasima ) i jedan "hrvatski list" pa državni ministar Belcredi šalje u Zadar odjelnog savjetnika dr. Antona Becka da o tome razgovara u Zadru. Vlast je bila u krizi, a s time i vladini listovi. Potkraj 1867. ukinut je "Pressleitung" (vođenje novinstva) kao samostalni ured (508. IX

1/

2 1), a dio njegovih poslova prešao je na jedan odjel (Departement) "Reichskanzlei", pa je za odnose s novinstvom postao nadležan predstojnik "Pressbureaua" (ureda za novinstvo) u "Reichskanzlei" - dvorski savjetnik Johann Falk von Lilienstein. "Glasnik dalmatinski", iako ukinut, i dalje je izlazio kao "Avvisatore dalmato" - "Objavitelj dalmatinski", ali je od 27. srpnja 1866. bio reduciran na službeni dio. No, 29. ožujka 1868. ministar unutarnjih poslova Dr. Karl Giskra pisao je namjesniku u Zadar, da taj list, iako mora štedjeti, mora sudjelovati u "zdravom obrazovanju naroda i učvršćivanju vladinog položaja". Njegov položaj lakši je u velikim gradovima Carevine u kojima se govori samo njemački, pa je tiraž masovan ("massenhafter Absatz"). U Dalmaciji su oglasi rijetki, postoje dvije stranke, dva jezika, svaka sa svojim novinama koje ironičnim aluzijama neprestano potkopavaju ugled vlade. Oni spletkare, pa zemlja zbog toga pati. Stranačka borba izjeda sve snage naroda pa nitko ne misli na budućnost, škole, unapređenje znanosti, poljodjelstva, industrije, šumarstva, ribarstva, voćarstva, svilarstva i dr. Zbog toga je vladin list s uvodnicima, političkom kronikom i znanstveno-komercijalnim dijelom ipak potrebit. Znanstveni dio bit će na talijanskom, komercijalni, dakle dio za selo, bit će na hrvatskom. No nadahnuće treba doći iz njemačkih časopisa iz kojih će se prevoditi članci. Ovo pismo pokazuje nam svu jalovost dnevne politike građanskog liberalizma, ali i mentalitet vlasti koja u višestranačju vidi anarhiju i rasulo. Ono nam pokazuje da država, koja tolerira opoziciju, i s njom se služi, u njoj ipak vidi svog iskonskog neprijatelja, svoju sramotu i slabost, smatrajući samo sebe kadrom ostvariti inicijative narodnog napretka. Od ovih nazora do totalitarizma samo je jedan korak, a taj, staleška, činovnička država, čijom vojskom zapovijedaju car i velikaši, nije mogla učiniti zbog obzira prema tradiciji. Totalitarizam će početi onog dana kad jedna masovna stranka ideologizira ova državna načela, osvoji državu onako, kako je to 1933. učinio Hitler koji je na najbezobzirniji . način, u ime naroda počeo kršiti tradicionalna načela državne uprave. Ovo pismo nam kaže i zašto u Dalmaciji onda nije bilo književnih časopisa. Autonomaški i narodnjački časopisi pokrenuti su sa stranačkim novcem, a stranke ove siromašne pokrajine iscrpljivale su svoja financijska sredstva u političkoj borbi. Naklade listova nisu bile visoke 127