ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 126

Ivan Pederin, Organi Austrijskog nadzora nad tiskom u Dalmaciji poslije 1848. Arhivski vjesnik, 34-35(1991-1992). 35-36, str. 121-138 poslova pisao Mamuli 6. srpnja 1860. (450. XI 2/3 859) da neke novine prelaze granice dopustivog u raspravi o liberalizaciji pa se to pisanje može označiti kao agitacija. Mamula će morati u tom smislu utjecati na urednika, ali i na činovnike koji ne smiju ostati pasivni prema takvoj agitaciji niti u njoj sudjelovati. Državni činovnik mora u svakoj prilici zastupati interese države ne samo u službenom, već i u privatnom životu, on će izricati nazore koji će biti u skladu s nazorima vlade. Dakako, namjesnik će sa sadržajem ovog pisma na povjerljiv način upoznati njemu podređene odjelne predstojnike. Značajno je za ove odredbe i nadopune da one nastaju iz osjećaja nesigurnosti središnje vlasti koja osjeća da više ne može kao ranije utjecati na svoje organe u pokrajini jer su se novinarstvo i činovništvo toliko razgranali, a njihove su funkcije postale složenije da ono nije više bilo bez daljnjega pregledno. Zbog. toga je državni ministar Schmerling pisao 16. prosinca 1862. (467 XI 2/3 1957) Mamuli da je u Beču pokrenut list "Generalcorrespondenz" kao središnji organ utjecaja na pokrajinsko novinstvo, koji će na sažet i pregledan način pisati o najvažnijim političkim pitanjima pa će iz njega pokrajinski listovi svih stranaka moći razaznati stajališta vlade koja su mjerodavna za njih. Takav list osobito će dobro doći vladinim listovima u pokrajini. I druge države na zapadu pokrenule su takve listove. Bio je to postupak kojim su se činovnici impregnirali sustavom vrijednosti koji je društvu trebao dati koheziju, jedinstvo i konstitutivne elemente, konstruirani i totalizantni sustav logičkih vrijednosti što će putem ideologija dati svijetu logiku, racionalnost i shvatljivost.

9 Zajedništvo pisaca i čitatelja s urednicima koji u tim "jaslama" određuje skup zajedničkih nazora i mišljenja bilo je dakle infiltrirano državnom silom i inicijativom. Liberalizacija na ovom području nije bila posljedica povoljnog razvoja državne vlasti, već situacije koja je u novinstvu postajala sve manje pregledna pa je prožimanje novinstva jedinstvenim nazorima za središnju vlast postajalo sve teže. Ova načela ostajala su i kasnije. Tako su načela cenzure dopunjavana pedesetih godina, kad se počelo smatrati da novine ne smiju pisati pojedinosti o vojsci, pa je ministar Schmerling ponavljao taj zahtjev u pismima dalmatinskom namjesniku, podmaršalu barunu Franji Filipoviću 25. svibnja 1866. (493 I

X 2/3 832). Na korpus načela cenzure ne proširuju se i zahtjevi ovakve vrste, dakle determinirani i individualizirani zahtjevi, ne čitaju se u pismima bečkih ministara dalmatinskim namjesnicima. Ministar Belcredi bavio se više ulogom vladinog novinstva u provinciji, pa je pisao Filipoviću 27. rujna 1866. (493 IX 2/2 1675) da to novinstvo nije u dovoljnoj mjeri nositelj vladinih načela, jer je tim listovima određen dosta uzak djelokrug zbog straha od reklamacija. Osim toga, broj pretplatnika vladinih listova je malen, a i oni koji ih kupuju ne čitaju uvodnik, već samo službene oglase s rješenjima, imenovanjima, 9 Discours de l'Idéologie, Centre Universitaire de recherches administratives et politiques de Picardie, Paris, 1980, Jacques Chevallier, L'Idéologie des fonctionnaires, Permanence et/ou changement, str. 5-6. 126