ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 125

Ivan Pederin, Organi Austrijskog nadzora nad tiskom u Dalmaciji poslije 1848. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992), 35-36, str. 121-138 Članak koji kritizira austrijsku vladu ne mora djelovati agresivno, ako se pojavi u stranoj novini, no ako se pojavi u domaćoj on je nedopustiv i može biti povodom za prosvjede. Zato austrijske novine već u izboru vijesti iz stranih novina moraju voditi računa o interesima svoje vlade i njezinim stajalištima da ne bi postale oruđem nedostojnih i skrivenih napada na vladu. Ovo predstavlja bitnu novinu u odnosu vlasti prema novinstvu. Metternich i Josef Sedlnitzky, ovaj posljednji kao Metternichov bliski suradnik i predstojnik cenzure, imali su pred očima univerzalna načela u književnosti, filozofiji, ćudorednosti i političkoj ideologiji koja su nastojali provesti u djelo u cijeloj Europi i to ne bez uspjeha, bar do četrdesetih godina. Ta europska univerzalnost sad se napušta pa se novinstvo gleda kao organ jedne unitarne i centralizirane države i samo jedne države. Konzervativnost više nije kozmopolitska, kao za Metternicha, već nacionalistička.

7 Načelo da se ne smiju vrijeđati car i diplomati proširuje se 29. prosinca 1856. kad Vrhovna redarstvena vlast (Oberste Polizeibehörde) piše L. Mamuli da se ne smije pisati o privatnom životu osoba na visokom položaju i poznatih umjetnika (424. XI 2/3 254), te da ih se ne smije vrijeđati tiskom u trci za senzacijama, koja se opisuje kao "nečasna". Dana 30. travnja 1857. Vrhovna redarstvena vlast piše Mamuli da se zabranjuje svako pisanje o privatnom životu carske obitelji (424. XI 2/3 418) kao i o kretanju austrijske ratne mornarice (3. veljače 1861. 459. ^^/^)- Ovakva zabrana uz mnoge druge danas je već prihvaćena kao profesionalna etika novinarstva i važi čak i u tako liberalnim zemljama kao što je Velika Britanija. Tako se kraljica Elisabeth II tužila u naše dane što "Sunday Express" piše o njezinom privatnom životu kao i o privatnom životu njezine sestre, princeze Margaret, pa je taj list objavio čak i neke snimke princeze u kupaćim gaćicama, tako da je General Council of the Press donio zabranu ovakvog pisanja.

8 Ova odredba proširena je pismom Vrhovne redarstvene vlasti od 7. siječnja 1859. Mamuli (442.

XI

2

/383) kojim je zabranjeno pisati bez poštovanja i o stranim suverenima da se ne bi pogoršali odnosi s njihovim zemljama i vladama. Potom je isti organ pisao Mamuli 2. ožujka 1859. (442.

XI 2/3 288) da novine ne smiju pisati ništa o snazi i pokretima austrijske vojske, pa opet o mornarici. Ako se dogodi, stajalo je u pismu od 16. srpnja 1859. (442. XI

2/3 1364) da neki časnik napiše neki članak kojim će on negativno ocijeniti upravo sklopljen mir, članak se neće tiskati. Može se dogoditi, pisala je Vrhovna redarstvena vlast Mamuli 6. kolovoza 1859. da talijanske općine u Istri budu tražile sjedinjenje s Mlecima u istu guberniju. Takve članke valja također odbiti (442. XI 2

/3 1508). God. 1860. liberalizacija Carevine već je bila u toku, no redarstvo nije željelo ostaviti tu liberalizaciju bez nadzora, pa je ministar unutarnjih 7 Prema Peteru Viercku, Conservatism from John Adams to Churchill, Toronto - New York - London, 1956, str. 23. Konzervatizam postaje nacionalistički poslije ujedinjenja Italije i Njemačke. 8 Harry Street, Freedom, The Individual and the Law, Middlesex, England, 1967, str. 106. 125