ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)
Strana - 10
Josip Kolanović. Arhivistika i povijest upravnih institucija. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992). 35-36. str. 9-20 kojima čovjek pojedinac i društvo sebe pamti, shvaća i razotkriva kroz povijesno osmišljenu svijest. Povijesna zbivanja kao proces, ili povijesnost ljudskog roda kao njegova bitna sastojnica, ostavljaju svoj rekli bismo "egzistencijalni" trag, koji se odražava u stupnju povijesnog razvoja i konkretne zazbiljnosti svakoga društva. Međutim, osim tog traga povijesnosti, koji svaka generacija svjesno ili nesvjesno doživljava kao dio svoje svakidašnjice, postoji i zapisani trag toga zbivanja kao trajno svjedočanstvo iz kojega je moguće shvatiti povijesne procese i razotkriti njihove uzroke. Taj "zapisani trag" nazivamo općenito arhivskom gradom, a njega su ostavili svi institucionalizirani oblici u kojima se odvija život: upravne, pravosudne, gospodarske, kulturne, znanstvene i sve druge institucije. Samo je po sebi, stoga, razumljivo da je veza između arhivistike i institucija, kao stvaralaca arhivske građe, a to je materijalni objekt arhivistike, tako tijesna i organska te je nemoguće i zamisliti arhivsku službu bez temeljitog poznavanja razvoja i povijesti institucija i njihove uloge u životu društva u njegovoj povijesnosti \ Odnos u prošlosti između institucija i arhivske službe Odnos institucija i arhivske službe u njezinom najširem značenju kao službe čuvanja i zaštite pisane građe - u povijesti se očitovao na različite načine. Prvo razdoblje, koje praktički traje do početka 19. st., obilježuje briga pojedinih institucija za pisanu građu ukoliko je ona dokazno sredstvo, kojim se štite prava pojedinaca ili društva kao cjeline. Zahvaljujući toj prvotnoj brizi pojedinih institucija sačuvani su dragocjeni dokumenti iz prošlosti, prvenstveno oni koji su imali određeni trajniji karakter gledom na obranu prava pojedinaca, obitelji i društva. Drugoj vrsti pisane grade, koja nije trebala biti sačuvana kao neko "dokazno sredstvo", nije se posvećivala dovoljna pažnja i ona je velikim dijelom nestajala 2 . Sjetimo se samo omjera sačuvane građe za najstarije razdoblje u dalmatinskim komunama: dok su notarski spisi, kao privatno-pravni dokumenti, sačuvani razmjerno dosta dobro, građa koja je nastala djelovanjem knezova, komora, solnih ureda i dr. najvećim je dijelom zauvijek izgubljena. Institucije su se brinule za pisanu građu koja je nastala njihovim djelovanjem, ali samo ukoliko je ona imala neki trajni karakter u zaštiti "prava", a ne po nekim drugim svojim obilježjima. U tome valja tražiti glavni uzrok što je sačuvano razmjerno vrlo malo građe koja sustavno osvjetljava gospodarsko-društvene odnose. 1 Robert-Henri Bautier u svom radu "Les archives" u L'histoire et ses méthodes, Paris 1961, str. 1137-1145 ističe tijesnu povezanost arhiva i uprave. 2 Udžbenik arhivistike negdašnje Njemačke Demokratske Republike (Archivwesen der DDR, Berlin 1984) osobitu pozornost posvećuje povijesti i načinu čuvanja arhivske grade u prošlosti, u odjeljku Schriftgutverwaltung, str. 75-130, s izborom literature, str. 437-439. Njemački teoretičari razvili su već u 16. i 17. st. prve osnove zaštite i sređivanja grade u pismohranama. Spomenimo samo neke: Jakob von Rammingen, Gottfried Wilhelm Leibnitz, Jakob Wencker, Philipp Ernst Spiess. 10
