ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 96

Stjepan Antoljak, Miho Barada (1889—1989). Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 95—110. Meni je svojevremeno Miho Barada tumačio da to prezime dolazi od talijanske riječi »sbarare«, što bi značilo: zatvoriti prolaz branikom ili prepriječiti, zakrčiti put. No da li je tako nastao taj nadimak, teško je utvrditi! Inače, za izraz Barada postoji istoimena arapska riječ koja dolazi od izraza Barda, a znači »hladno«.

2 To navodimo samo kao kuriozitet! U pjesmi kod nas pak: Barda označuje neki top, upravo okrnjeno lubardu.

3 I dok je mlađi brat Mihov Ante ostao s roditeljima na zemlji kao težak, poslan je naš Mihovil u sjemenište »da uči škole«, što je tada bio jedini način da se stekne više obrazovanje. Sličan primjer imamo i kod Grge Novaka i čitavog niza intelektualaca u Dalmaciji koji su prošli kroz tzv. »šeminarij«. Nakon završene gimnazije u Splitu (1908) te studija teologije u Zadru (1912), koji je na njega učinio trajan upliv, kao mladi svećenik postavljen je za upravitelja župe u Docu Donjem pod Mosorom, gdje je ostao 3 godine (1912—1915). Nakon toga premješten je za župnika u siromašno selo Bitelić, gdje je upravljao tom župom punih 5 godina (1916—1921) (Gušić 1960, 139—140; Antoljak 1983, 438) i u tom selu je dočekao svršetak I svjetskog rata. Kako je bio po prirodi jednostavan i pristupačan svakome, ubrzo ga je ondašnji narod bez razlike na vjeru zavolio i smatrao »svojim«. Tu je ušao u dušu seljaka i upoznao njihove prilike, tradiciju i način narodnog vjerovanja. Stoga je već tada tražio načina kako da to kritički shvati pa je čak pokušavao naći i adekvatnu literaturu, a napose historijsku (Gušić 1960, 140). Barada se je uvijek, i u Zagrebu, rado i često sjećao svoga Bitelića gdje su nastale brojne anegdote o njemu. Dapače se je iz zluradosti pričalo da je htio Biteličane prevesti na starokatoličku vjeru, što nije točno. Poslije završetka svjetskog rata imenovan je za župnika u svome Segetu Donjem. Ondje je ostao od 1921. do 1927, sve do svoga odlaska u Zagreb na daljnje studije. Dolazeći često u Trogir, koji je trebao ove 1989. godine proslaviti svečano njegovu 100 godišnjicu rođenja, pronašao je na tavanu trogirske općine trogirske notarske knjige iz 13. stoljeća kao i sudske knjige iz istoga vremena koje su ga toliko zaokupile da ih je počeo u Segetu ispisivati. Shvativši njihovu vrijednost za hrvatsku srednjovjekovnu povijest, obavijestio je o tome Šišića, koji je odmah došao u Seget da ih vidi i ostao nekoliko dana Baradin gost (Gušić 1960,140). ANTOLJAK 1941 — Antoljak, F. Barada Miho, Hrvatska enciklopedija II, Zagreb 1941. GUŠIĆ 1960 — Gušić, B. Miho Barada (1889—1957), Ljetopis JAZU 64, Zasreb 1960. ANTOLJAK 1983 — Antoljak, S. Barada Miho, Hrvatski biografski leksikon I, Zagreb 1983. 7 Enciclopedia cattolica I, Città di Vaticano 1948, 7. 3 Rječnik JAZU I, Zagreb 1880—1882, 184. 96