ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)
Strana - 84
Stjepan Krpan, Hrvati u Banatu. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 79—85. istočnobanatskih hrvatskih sela, a u tome nisu zaostajali ni oni iz pančevačke okolice. Svakako da bi jedno istraživanje provedeno u svima navedenim banatskim selima, a možda još i u Konaku sjeverozapadno od Vršca, te u Bavaništu, istočno od Pančeva, dalo rezultate u pogledu brojnosti naših sunarodnjaka, njihovih školskih, kulturnih i gospodarskih prilika i neprilika, pa bi i ovaj ogranak hrvatskog naroda u matičnoj zemlji postao poznatiji kako svijetu znanstvenika tako i svekolikoj hrvatskoj javnosti. Ne bi se pri tome trebalo ispustiti ni selo Banatski Karlovac jugozapadno od Vršca gdje se u prijeratnom vremenu nahodila nemala skupina Hrvata iz karaševskih sela južno i jugozapadno od Resice, središnjeg mjesta banatskog rudogorja u Rumunjskoj. Bili su to, prema usmenom priopćenju atuoru Nikole Ćulumovića iz Zagreba, rodovi s prezimenima Udovica, Ivanića, Gluvak, Pidrak, Kalitović, Vlašić i dr., 8a koja se obiteljska imena i danas nahode u selima karaševskih Hrvata u rumunjskom Banatu. Spomenuto istraživanje iznijelo bi na vidjelo postoje li u Perlezu i danas rodovi s obiteljskim imenima Turjanac, Ivanić, Gregorić, Lukinić, Blažeković, Fabljanić, Grčić, Jurković i dr., nahode li se još uvijek u Starčevu obitelji s prezimenima Grgić, Štimac, Bujanović, Tomašić, Orešković, Stipetić i još neki, da li su u Opovu Rukavine još uvijek brojni kao u dvadesetim godinama našeg stoljeća, a saznalo bi se dakako i još mnogo toga. Veze s matičnim narodom Dok su u vrijeme prve Jugoslavije srijemski i bački Hrvati preko svojih kulturnih i drugih ustanova te političkih organizacija održavali žive veze s Hrvatskom, napose sa Zagrebom, potvrde takvih dodira i takve suradnje banatskih Hrvata rijetke su. Njihovo postojanje, koliko je meni poznato, bilo je pretežno pojedinačne naravi. Bjelodano je da su starčevski Hrvati kojima je na čelu stajao Miso Brajac (1900—1990) te veze sa Zagrebom uspostavljali i njegovali, zahvaljujući to ponajprije imenovanom osobno. Iz njegove knjižne i pisane ostavštine koju mi je na uvid dobrohotno stavio njegov unuk ing. Vinko Rukavina iz Sesveta, moguće je vidjeti vremenski opseg kao i sadržaj tih veza. Njih potvrđuju knjige Svetojeronimskog društva, izdanja »Seljačke sloge«, prosvjetne organizacije hrvatskoga seljačkog pokreta, kao i »Gospodarske sloge«, njegova gospodarskog krila, nadalje djela braće Radić, Zbornici hrvatskih seljaka iz 1936. i 1938. g. i dr. U Starčevo je stizao i »Hrvatski dnevnik« i druge onodobne hrvatske novine, te kalendari »Danica« i sarajevski »Napredak«. Mišo Brajac dopisivao se s Mihovilom Pavlekom-Miškinom, s Božidarem Magovcem, s ljudima iz spomenutog »Napretka« iz Sarajeva. Starčevački Hrvati glasovali su na parlamentarnim izborima za listu HSS-a, a potvrde o tome dolaze i sa pustare Kriva Bara, danas 8a Usmeno priopćenje Nikole ćulumovića autoru, 1. VII. 1983. 84
