ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)
Strana - 85
Stjepan Krpan, Hrvati u Banatu. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 79—85. Markovićevo kraj Plandišta, koji je posjed bio u vlasništvu Šime Mikšića, rođenog Kečanina. Zna se da je u Boki djelovala Građanska čitaonica, koju su 1912. g. osnovali tamošnji Hrvati, koja je 30-ih godina imala 130 članova, većinom hrvatske ali i drugih narodnosti, a uz druge novine i časopise primala je i one iz Zagreba. 9 Realno je pretpostaviti da su takve i slične veze održavali naši sunarodnjaci iz još nekog banatskog sela. U poželjnom spomenutom istraživanju trebao bi biti obuhvaćen i ovaj segment narodnog života Hrvata u Banatu. Poznato mi je da je prije desetak godina jedna skupina hrvatskih intelektualaca iz Radojeva, Boke i Neuzine, koji su nastanjeni u Novom Sadu, Zrenjaninu i još nekim banatskim i bačkim gradovima, stupila u vezu s nekim institucijama vlasti te tamošnjim društvima u Velikoj Gorici, te sa župnim uredom u prekokupskom selu Viduševcu u glinskoj općini radi uspostave veza sa starim pokupskim zavičajem njihovih predaka. Nažalost, do ostvarenja tog nauma, koliko mi je poznato, do danas nije došlo. Crkvene i školske prilike U crkveno-upravnom pogledu banatski katolici među koje dakako spadaju i tamošnji Hrvati, pripadali su u doba Monarhije pod jurisdikciju drevne Canadske biskupije sa sjedištem u Temišvaru. Nakon 1. svjetskog rata u jugoslavenskom Banatu uređena je crkvena vlast u formi apostolske administrature koja je 1986. g. podignuta na stupanj biskupije sa sjedištem u Zrenjaninu, a u granicama beogradske metropolije. U prošlosti su naši ljudi u Radojevu, Neuzini i Boki gradili sebi crkve, povremeno su imali i svoje župnike, a hrvatski jezik u alternaciji s njemačkim i mađarskim, s nekim prekidima, bio je u crkvi dostatno zastupljen. 10 Nije nam nažalost poznato kako je naš jezik u minulim vremenima bio zastupljen u Perlezu te u selima s hrvatskim življem u paričevačkoj okolici. Prema Općem šematizmu katoličke crkve u Jugoslaviji na hrvatskom se danas misi i propovijeda u slijedećim banatskim mjestima: u Zrenjaninu, Boki, Neuzini, Opovu, Perlezu, Beloj Crkvi, Ivanovu, Pančevu i Starčevu. Koliko se iz podataka o dotičnim župama može vidjeti, župnici su u podjednakom broju Hrvati i Mađari, te jedan njemačke narodnosti. U etnički miješanim mjestima oni u pravilu vladaju jezicima svih svojih vjernika ili bar jezicima brojnijih etničkih skupina, napose nakon 2. Vatikanskog koncila. Ustaljenost hrvatskog jezika u župnim crkvama spomenutih sela i gradova pretpostavlja posjedovanje liturgijskih i drugih obrednih knjiga izdanih kod hrvatskih crkvenih nakladnika u Zagrebu. 9 A. Messner-Sporšić, n. dj., str. 193. 10 Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji — Cerkev v Jugoslaviji, Zagreb 1974, str. 697—700. 85
