ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 82

Stjepan Krpan, Hrvati u Banatu. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 79—85. zagrebačkog biskupa. Tako oni čine istočnu skupinu Hrvata u srednjem Banatu, izuzimajući naravno Keču koja je već više od šest decenija u sastavu Rumunjske.

1 Drugu skupinu sela s većim ili manjim brojem hrvatskog življa u banatskim stranama čine oni u naseljima u Potisju i Podunavlju od Perleza, istočno od Titela pa na jug do Omoljice ispod Pančeva. Tu su naselja s većim brojem Hrvata Perlez, Opovo i Starčevo, dok Borca, Glogonj i Omoljica spadaju u sela s malim brojem našeg ljudstva. Svi su oni štokavci, a stari zavičaj valja im tražiti u nekadanjim županijama Ličkoj i Modruškoj, te na prostoru oko Petrinje i Gline.

2 U istraživanju hrvatskih govora u Banatu, kako rumunjskom tako i jugoslavenskom, naš uvaženi dijalektolog Ivan Brabec navodi da matice umrlih starčevačke župe sadrže zapise o selima u Lici i Kordunu otkuda potječu prvi tamošnji Hrvati. To su Rakovica i Kremen blizu Slunja, te Barlete, Trnovac, Ribnik, Smiljan i Kosinj kraj Gospića.

28 U posebnu skupinu banatskih Hrvata, slobodno rečeno, spadao bi naš nekadašnji živalj u Novom Bečeju, koji je tamo zabilježen već na kraju prve polovice 19. st. ili točnije rečeno 1748. g. Pretežit broj njih bavio se brodogradnjom. U Novom Bečeju, središtu žitarske trgovine, bila je naime glavna srednjobanatska skela na Tisi. Izgradnjom željezničke pruge Novi je Bečej izgubio dotadanje svoje značenje, pa su se hrvatski brodograditelji u većem broju raselili, a zabilježena su i pomađarivanja bečejskih hrvatskih obitelji, npr. Latinovića, Zupčića, Evarića, Havedića i dr.

3 Doseljavanje i razvoj 0 istočnoj srednjobanatskoj skupini Hrvata najmjerodavnije je pisao Ante Messner-Sporšić u svojoj povijesno-gospodarskoj i kulturološkoj studiji objavljenoj 1931. g. u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena JAZU. Preci danas već znatno prorijeđenih radojevskih Hrvata došli su u novi zavičaj u dva doseljenička vala, 1801. i 1828. g. Bili su to predijalci, 13 obitelji Pozojevića, Milošića, Jelačića i dr. porijeklom iz Slane i Degoja, sela u Pokuplju zapadno od Siska. Njihovo doseljavanje posljedica je preuređenja Vojne krajine za vladavine Marije Terezije, kojim su pokupski posjedi zagrebačkog biskupa ušli u tu vojno-upravnu jedinicu, za što je dotadanji vlasnik, tj. zagrebački biskup dobio prostranu gospoštiju u Torontalskoj županiji sa sjedištem u Biledu 1 Ante Messner-Sporšić: Kolonije hrvatskih plemića u Banatu, Zbornik za narodni jezik i običaje Južnih Slavena JAZU, knj. XXVIII, sv. 1, Zagreb 1931, str. 166, 171. 2 Ante Jagić: Hrvatske naseobine u Banatu, Le topi s Matice srpske 319, str. 33—39. 2a Ivan Brabec: Molišanci, Karaševci i Hrvati u Banatu, Školske novine, Zagreb, 1971. 3 Ante Jagić: Hrvati u Banatu, Hrvat, Zagreb, 6. do 15. IX., 1924, str. 2. 82