ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 132

Vijesti. Arhivski vjesnik 33 (1990), 34, str. 129—143. no razjasniti ne jasnoću latinskog teksta spisa, trostrukim kazalom (imena osoba, mjesta i stvari). Kazalo mjesta u zagradama donosi današnji naziv mjesta, a kazalo stvari priređivač je edicije podijelio na pet dijelova ili pet zasebnih kazala: opći pojmovi, pojmovi naoružanja, opreme i vojne posade šibenskih vojnih jedinica, pojmovi što se odnose na uvozno-izvoznu trgovačku robu, pojmovi što se odnose na vrste brodova, mjera, trgovačkog pako van ja i trgovačkih daća, i napokon pojmovi predmeta svagdašnje uporabe što su bili davani u zalog ili sadržani u inventarima šibenskih građana. Edicija se napokon zaključuje pregledom veličine mjera u Šibeniku u XV. stoljeću, pregledom novčanog sustava u istom razdoblju te glossariumom, dakle rječnikom što sadrži izraze i pojmove Kazala stvari, a veoma će dobro doći istraživačima, i to ne samo onima koji ne poznaju latinski jezik. Knjiga zapravo sadrži notarske spise što su ih redigirala barem dvojica redaktora, kancelar i gradski bilježnik Ivan Franjo de Serenis i podkancelar Petar dé Serenis. Spisi su veoma značajni, nezaobilazni za proučavanje povijesti grada Šibenika i njegova kotara početkom XV. stoljeća. Riječ je uglavnom o privatnopravnim spisima što sadrže privatno-pravne poslove (zakupe, kupoprodaje, zadužnice itd.), dakle riječ je o zaštićenim pravima pojedinaca. Spisi su, nadalje, značajni i za proučavanje djelatnosti i značenja šibenskog kneza, koji je zapravo nadležan za svaki segment života u gradu i kotaru. On rješava međusobne sporove, daje dozvole strancima da smiju ulaziti u grad, rješava sporove u kotaru donosi propise o čistoći grada, javnim dražbama, nadzire trgovačko poslovanje. Spisi su povrh toga značajni za proučavanje demografskog kretanja stanovništva, društvenih slojeva, plemića i pučana, a osobito za proučavanje antroponimije Šibenika. Spisi nam oslikavaju gospodarski položaj Šibenika, što je zapravo sadržaj glavnine objavljene građe i njezino najveće značenje. Spisi nam također otkrivaju ulogu kneza i kancelara u sustavu komunalne uprave. Prijeđimo tek letimice podjelu odnosno sadržaj spisa: dopisivanje (1—25), oružje i vojna oprema (26—39), popis vojnih plaćenika (40—44), najam pasišta (45—46), kontral itère — izvozne i uvozne robne dozvole (47), potvrde o isplatama, bulete (48—58), izvozne i uvozne robne dozvole — drugi dio (59), potvrde o izvezenoj paklini (60), potvrde o isplatama — drugi dio (61—71), izvanredni poslovi — extraordinaria (72—340) i parnice (341—346). Pristup ediranom tekstu, odnosno metoda objavljivanja ovih izvora povijesno je kritička metoda što istraživaču omogućava pravi uvid u izvornik, budući da je priređivač edicije posebice vodio računa o izvornoj ortografiji, a kada je od nje morao otstupiti, čitaču je to naznačio u bilješci. Budući da je izvornik sastavljen od nekoliko predložaka, što su ih, kako smo spomenuli, redigirala barem dvojica redaktora, istraživači će uočiti specifičnost rukopisa, jezika i ortografije, a ti su elementi uvjetovali poseban metodološki pristup izdavanju ovog povijesnog izvora. Ova edicija predstavlja dalji, veoma značajni korak u osvjetljavanju naše prošlosti, posebice Šibenika i njegova kotara, pa je stoga neće moći mimoići nijedan istraživač ili znanstveni radnik koji bude proučavao povijest Dalmacije, odnosno Šibenika i njegova kotara. (J. BARBARIC). ČETIRI IZDANJA — O POMORSTVU LOŠINJA. Venecijanska izdavačka kuća »I sette« (Mreže) izdala je 4 knjige Alberta Cosulicha tematski vezane na povijest pomorstva. Iako nije vidljivo iz većine naslova ona se sadržajno odnose na lošinjsko pomorstvo. Dodatni razlog osvrta na ova djela je da su ona pripremljena skoro isključivo na temelju arhivske građe koja je obilno iskorištena za faksimile. Autor, koji potiče iz Obitelji lošinjsko hrvatskog porijekla koja se već, kako kaže naslov jedne od knjiga, »20 pokoljenja ili 132