ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 133

Vijesti. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 143—144. 500 godina bavi pomorstvom« i daje Italiji vrsne pomorce, odlično je upoznat kroz obiteljsku tradiciju i vlastiti profesionalni poziv sa tematikom o kojoj piše. Arhivska građa je pretežno iz mletačkih arhiva, a djelomice iz pomorskih muzeja diljem Sredozemlja. Iz objavljenih dokumenata se nedvojbeno očituje golem udio hrvatskih pomoraca u mletačkoj i kasnijoj austrougarskoj mornarici. »Venti generazioni di attivita marinare 1480—1980« (Venezia 1980). Govori o povijesti obitelji Kozulić, kojoj je pomorstvo bila glavna djelatnost. Ova obiteljska povijest zapravo je slika pomorstva 19. st. na koje se odnosi najveći broj dokumenata. Objavljeni su faksimili isprava o brodovima u vlasništvu ove obitelji, ugovora o zakupu, nekih stranica iz rukopisnog priručnika o signalizaciji, brodskih dnevnika i privatne korespondencije. Brojne su fotografije članova obitelji, grafike brodova, a ima nešto grbova i jedno rodoslovlje. Knjige »I velieri di Lusino. Storia e vita della marinera veliča Lussignana dell 800.« (Venezia 1983). Obrađuje trgovačku mornaricu Mletačke Dalmacije nakon pada Republike, jedrenjake luka sjevernog Jadrana, kapetane, brodovlasnike, brodske imovnike, certifikate brodogradilišta, isprave i predmete koji su bili u svakodnevnoj upotrebi na palubi, zavjetne darove, svete slike, kapetanske zastave, brodski dnevnici i druge aspekte pomorskog života. Brojne su reprodukcije portreta pomoraca i članova njihovih obitelji iz muzeja, galerija i privatnog vlasništva (Petrina, Budinich, Cosulich, Bussanich). Jedno poglavlje obrađuje lošinjsko brodogradilište. Posebnu vrijednost daju knjizi 66 reprodukcija akvarela i grafika u boji lošinjskih jedrenjaka, koji se rijetko u kojoj publikaciji nalaze okupljeni u tolikom broju. Legende donose tehničke podatke, ime njihovih vlasnika, godine porinuća i eventualno potonuća. Značajan je popis brodova izgrađenih u Lošinjskom brodogralištu od 1799—1915. godine. Autor je za većinu od ukupno 437 brodova naveo godinu izgradnje, tip, ime broda, tonažu i ime vlasnika. Pridodana je i količinska specifikacija jedrenjaka i parobroda prema tonaži. Slijede autobiografija poznatog brodograditelja Nikole Martinolića. Objavljen je i izbor iz privatne korespondencije pomoraca i njihovih supruga iz kojih se vide njihove brige, vjerovanja, strahovi i nadanja. »Sülle rotte dei capitani dell 800« (Venezia 1984) sastavljene su na temelju brodskih dnevnika i građe u pomorskim muzejima u Carigradu, Constanci, Odesi, Dubrovniku, Greenwichu, Marseillesu, Parizu, Bergenu, Oslu, Stavagenu, Veneciji, Trstu i Pegli. Autor nastoji rekonstruirati pravce plovidbe lošinjskog brodovlja. Svezak je bogato ilustriran grafikama mediteranskih i prekomorskih luka, tako da na tekst otpada relativno manji dio prostora. »I uaufragi nel 700 e nel 800. Un veliero su tre andava perduto in mare« (Venezia 1986) upozorava — kao što je i u podnaslovu knjige istaknuto — da j svaki treći jedrenjak stradao u moru. U svesku su uzroci brodoloma sistematizirani prema uzorcima (potonuća, udarci o hridi, nasUkavanja, požari, eksplozije) što je popraćeno opisima preživjelih brodolomaca ili očevidaca sa drugih brodova zatečenih u blizini. Iskorištena je arhivska građa upravnih, sudskih, financijskih i drugih organa Mletačke republike. Knjiga može poslužiti podvodnim arheolozima za atribuciju olupina. (A. ČEBOTAREV). POVIJEST INSTITUCIJA U MARGETK-SIROTKOVIĆEVOJ »POVIJESTI DRŽAVA I PRAVA NARODA SFR JUGOSLAVIJE«, (Zagreb 1988). Povijest institucija u nas nema suviše mnogo poklonika, pa tako ni rezultata znanstvenih i stručnih istraživanja; među rijetke radove širega zahvata i namjene idu u poslijeratnome periodu npr. djela Ivana Beuca (»Povijest institucija državne vlasti u Hrvatskoj 1527—1945«, Arhiv Hrvatske, Zagreb 1969, i »Povijest institucija državne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Pravnopo vi jesne studije«, Zagreb 1985) i Agneze Szabo (»Središnje institucije 133