ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 126

Recenzije i prikazi. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 111—128. 1. velika sala u kojoj su sakupljena sva obavjesna arhivska pomagala gotovo iz svih arhiva u Francuskoj, ukupno preko 7.200 pomagala. Neka od tih su umnožena, ali najveći dio je objavljen tiskom. Iz izvještaja Nacionalnog arhiva vidi se da se svake godine u Francuskoj objavi više desetina inventara i drugih pomagala za rad s arhivskom građom. U pripremi je i objavljivanje oko 700 inventara tehnikom mikrof i š a, čime se olakšava korištenje i onih teže pristupačnih ili oštećenih i rukopisnih pomagala. U posebnoj publikaciji »Vodič z korisnike arhiva« (»Guide du lecteur«), objašnjava se pregledno među ostalim kako se korisnik može lako snalaziti u ovoj velikoj sali od 500 m

2

, s osamdeset mjesta za rad. Zanimljivo je da postoje posebni svesci u kojima su pregledni podaci za građu za povijest radničkog pokreta, zatim primjerice za građu za crkvenu povijest itd. Dakle osim pregleda građe i inventara, pojedinih arhiva (po vrstama arhiva i abecedi poredanih na policama), izrađeni su također i tematski pregledi građe, odnosno i tematski vodiči. 2. U drugoj sali nalazi se čitaonica za mikrofilmove, s preko 100 mjesta za rad, sa 60 mikročitača. Tu se nalaze i iole izrađenih mikrofilmova, snimljene građe, kao i snimljenih pomagala. Uz ovu prostoriju u zgradi nalazi se i veliko spremište za mikrofilmove i druge mikroforme Nacionalnog arhiva, tako da se ta građa može brzo dati korisnicima na korištenje. 3. Glavna čitaonica za originalnu građu najveća je prostorija, s ukupno 320 radnih mjesta, budući da se po francuskom arhivskom zakonu može koristiti i relativno mlađa arhivska građa, svakodnevno u CARAN-u dolazi veliki broj posjetitelja korisnika građe. U zadnjih dvadesetak godina, računa se da se broj korisnika, a i količina korištene arhivske građe — potrostručio! Uz ovu glavnu čitaonicu za tipkanje, za rad s personalnim vlastitim kompjuterom, ili za rad s magnetofonima, pa i za veće radne ekipe — postoje i posebne manje prostorije. Ipak i u ovako izvrsnim uvjetima za rad, količine arhivske građe koju korisnik može dnevno dobiti na korištenje, u određenom smislu jest ograničena. U malom kartonu, na koji su upisane glavne upute i propisi za rad korisnika u čitaonicama CARAN-a, stoji da korisnik može odjednom koristiti maksimalno jednu arhivsku kutiju ili jedan svežanj, ili dva registra, tj. uvezana protokola. Međutim ukupna količina građe, izričito se napominje, može prema potrebi i prema posebnim uvjetima, varirati od slučaja do slučaja. Ipak bitno je da zbog sigurnosti korištenja korisnik ne može odjedamput imati pred sobom 20 do 30, pa i više kutija građe, kako je u našim arhivima ponekad praksa. Osim toga posebno se naglašava da građa ne može ostati do drugog dana na stolu korisnika, nego se krajem radnog dana mora vratiti, te se posebno treba zatražiti produljenje rada za svaki komad. Narudžbe korisnik vrši u čitaonici putem informatičkog terminala, na radnom mjestu .posebna lampica zasvjetli u znak da mu je građa pristigla — a u slučaju da narudžba nije ispravna ili u slučaju bilo kakvih poteškoća, korisnik se obraća predsjedavajućem arhivistu u dvorani. Cjelokupno kretanje građe, narudžbe čitača, zahtjev arhivskog radnika u spremištu, pa i udaljena izvan Pariza, kompjuterizirana su. Primjerice u sali arhivskih inventara, na raspolaganju korisnika su 16 terminala. Krajem 1987. većina departmanskih arhiva u Francuskoj bili su povezani informatičkom mrežom, preko koje se mogu vršiti narudžbe građe. I mnogi su tzv. zatvoreni fondovi indeksirani putem kompjutera u Nacionalnom arhivu u Parizu. (Vidi o tome pobliže u člancima u Gazette des archives, br. 141, za XI. međunarodni arhivski kongres, u Parizu, 1988.). Spomenute čitaonice u CARAN-u otvorene su za korisnike svaki dan od 9 sati ujutro do 18 sati navečer (osim nedjelje i praznika). Građa se ne može 126