ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 127

Recenzije i prikazi. Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 111—128. naručiti u subotu ili dan pred praznik, nego se koristi ranije naručena građa, odnosno mora se rezervirati prije 16 sati, tog dana. U okviru zgrade CARAN-a, u tzv. malom Caran-u (»Petit Caran«), otvorene su i čitaonice za onomastiku, sigilografiju i parišku topografiju, s izvrsno opremljenim priručnim bibliotekama i odgovarajućim kartotekama abecedno poredanim po imenima mjesta, odnosno po imenima obitelji i osoba pečata. Također stoji na raspolaganju korisnika i veliki broj izrađenih kopija otisnutih pečata, koji se mnogi mogu i kupiti. Korisnici mogu arhivsku građu odmah i kserokskopirati odnosno mikrofilmirati — međutim strogo je zabranjeno Izvaditi dokument koji se želi snimati, izvan kutije ili svežnja — nego samo zajedno s kutijom, dakle na svom mjestu označenom papirnom trakom. Postoje posebni žuti papiri-trake, za označavanje onih stranica koje korisnik želi snimati. Poneki fondovi mogu se koristiti samo na mikrofilmu. Prema Vodiču za korisnike Nacionalnog arhiva u Parizu, iz god. 1979. bilo je zabranjeno fotokopiranje uvezanih registara i protokola na kseroks aparatu, zbog oštećivanja. Isto tako ne dozvoljava se fotokopiranje inventara fondova. Osim toga »inventari moraju se koristiti samo u svojoj dvorani, a ne smiju se prenositi u druge čitaonice. Unutarnji raspored građe u kutijama, ne smije se bez predsjedavajućeg u čitaonici, ni najmanje mijenjati, a svaka poremećenost u redoslijedu ili slični nered u kutiji treba odmah upozoriti arhivistu u dvorani. Interne odredbe (»Reglement interiaur«) u čitaonicama Caran-a, obrađene su u 15 točaka, na svega dvije stranice. Uglavnom govore o detaljima naručivanja građe, redu i tišini u čitaonici, odlaganju osobnih predmeta u garderobi, naručivanju i naplati snimaka, mikrofilmova i kseroksa, o spomenutom redoslijedu u kutiji, te o kaznama u slučaju nepridržavanja ovog kućnog reda, te u krajnim slučajevima o privremenom ili trajnom oduzimanju dozvole za korištenje građe u Nacionalnom arhivu. Sve opće odredbe pravnog karaktera o načinu i zabranama korištenja pojedinih vrsta arhivske građe, vodeći računa o zaštiti općih kao i osobnih i obiteljskih interesa, dati su u posebnim zakonskim i podzakonskim tekstovima, posebno u Zakonu o arhivima, iz 1979, od 3. siječnja. (Zakonske tekstove francuske arhivske službe, te nekih drugih evropskih zemalja i SSSR, vidi u posebnoj studiji M. Ducheina: »Zapreke pristupačnosti, korištenju i prijenosu informacija iz arhiva, studija projekta RAMP — Unisist, Pariz 1983 — »Obstacles to the Access, Use and Transfer of Information from Achives: A RAMP Study«, PGI-83/WS/20). Na kraju, posebno treba naglasiti i niz drugih akcija u okviru kulturno-prosvjetne djelatnosti Nacionalnog arhiva u Parizu: za korisnike se organiziraju, među ostalim i posebni iscrpni tečajevi za rad s arhivskom građom, posebno za genealoge koji danas čine najveći procenat korisnika arhiva u svijetu pa tako i u Francuskoj — zatim za korisnike kojima je potrebno poznavanje paleografije, vjerojatno u osnovama i drugih pomoćnih povijesnih znanosti, posebno spomenute sigilografije ,te onomastike i toponomastike, uz niz izvanrednih pristupačnih spomenutih priručnika i kartoteka. Posebnu pažnju posjetilaca, zaslužuju svakogodišnje tematske izložbe, kako unutar prostorija Nacionalnog arhiva, tako i u kulturnim centrima u unutrašnjosti Francuske, gdje se takve izložbe često prenose, pa čak i zasebnim arhivobusom, po ugledu na danas sve češće bibliobuse i muzeobuse. Napose je vrijedna redovno otvorena stalna izložba dragocjenih povijesnih dokumenata iz povijesti FRANCUSKE od vremena Merovinga do danas, otvorena u posebnim prostorijama u Nacionalnom arhivu, s katalogom, reprodukcijama i si. Miljenko Pandžić 127