ARHIVSKI VJESNIK 33. (ZAGREB, 1990.)

Strana - 110

Stjepan Antoljak, Miho Barada (1889—1989). Arhivski vjesnik, 33 (1990), 34, str. 95—110. Svi radovi Mihe Barade istraživačkog su smjera. U njima se dosadašnji rezultati ili zabacuju ili ispravljaju ili daju novi (Antoljak 1941, 216). Barada je, dakle, svojim kritičkim proučavanjem izvora znatno proširio i produbio naše dosadašnje znanje o starijoj srednjovjekovnoj povijesti hrvatskoga naroda. 0 temeljnim pak problemima hrvatske povijesti iznio je pregledna i sugestivna mišljenja koja su i danas uhodana i uklesana u našoj historiografiji, koja gubi u Baradi uistinu medijevalistu visokoga ranga. Da zaključimo. Danas, kada se kod nas historičari sve manje intenzivno bave medij evalistikom, koju je sada nadmašilo proučavanje novije hrvatske povijesti, zaslugom Šidaka i tzv. Šidakove škole, ipak i Barada — uz Ferdu Šišića — ostaje čvrst i temelja stub moderne naše historiografije na čijem rezultatima iz srednjega i novoga vijeka počiva nadgradnja naše »magistrae vitae«. Zato se i danas moramo zapitati: kako smo se odužili ovoj dvojici naših velikih historiografa? Summary MIHO BARADA (1889—1989) One of the most distinguished Croatian historians in Miho Barada (1889— 1957) with his research works. By critical research of the authentic he broadened and deepened our knowledge about the older medieval history of the Croatian nation. He also set down synoptic and suggestive thoughts that are now engraved in our historiography. In his research he made use of results from other fields such as: archeology, toponomasty etc. The summary translated into English Dubravko Pajalić 110