ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 66

Ljubinka Karpowicz, 'Kritika fašizma u djelu Dragovana Sepića. Arhivski vjesnik, 32,1989. sv. 33, str. 61~68. • • nalnoj državi (Nationalstaat) u manjinskom pokretu, pa kako je u nadležnosti manjine zaštita duhovnog interesa, a države ekonomskog, slaže se da iznad jedne i druge mora biti organizirana jedna međunarodna vlast, jedan autoritet, pred kojim bi manjina nastupala kao ravnopravni partner s državom, što ukazuje na funkciju Društva naroda kao aktualnu nadnarodnu i naddržavnu instancu. Iz ovih pravnofilozofskih premisa Dragovan Šepić kritizira praksu fašističke Italije i ta je kritika izvedena bez ostatka. Italija, ističe Šepić, smatra svaku manjinsku zaštitu suvišnom jer inzistira na identitetu naroda i države. Ako i kada Italija podržava talijansku manjinu u drugim zemljama, ona to čini iz ekspanzionističkih namjera, sa stanovišta svojih imperijalističkih interesa ili u interesu svojih saveznika.

13 »Stav fašizma prema manjinama«, isltiče Šepić, »je dvoličan i vođen isključivo političkim motivima«.

14 Dragovan Šepić predviđa (1933.) da će se manjinsko pitanje u fašističkoj Evropi razvijati kao podloga eskpanzionističke politike koja se vodi u ime civUizatorskih i kulturtregerskih misija te da rješenje manjinskog pitanja ne može nastupiti s fašizmom. »Nažalost«, rezignirano mora zaključiti Šepić, »manjine ne odlučuju o svojoj sudbini i izgleda da jedino države imaju da biraju svojom politikom lojalnost manjine ili njihov iredentizam«.

15 »Progoni stvaraju manjine«," je tvrdnja kojom se Šepić spustio u nukleus ne samo manjinskog pitanja, već i samog fašizma kao negacije duhovnih razlika te fašističke države koja je i sama dovedena u pitanje manjinskim pokretom. »Ako manjine dođu do uvjerenja da je međunarodna zaštita iluzorna«, piše Dragovan Šepić, »onda im ostaju dva puta — ili apsolutna pokornost, odnosno lojalnost državi, ili otvoreni iredentizam. Ako države zaborave da je narodna snošljivost jedino rješenje manjinskog pitanja unutar države, manjinama neće preostati drugi put, nego put revolucionarnog iredentizma. Zar se u Ženevi doista ne uviđa opasnost za svjetski mir?«.

17 U analizi profesora Šepića, koju smo nastojali što autentični je iznijeti, stavljeni su u dijalektički odnos (talijanski) iredentizam, (nacionalna) država, fašistička država, manjinski pokret i »revolucionarni iredentizam«, odnosno revolucija, kako smo to mi shvatili. Iz ove analize i uspostavljenog dijalektičkog odnosa slijedila je prognoza. Daljnje specifične podteme koje su obrađivane kao, recimo, identitet antislavizma i antisemitizma, rasizma i antisemitizma, bile su sa mo argumenti pride. 13 Dva fašizma i dvije manjine, Istra, V, 40/1933. 14 V. bilj. 10. 15 Isto. 16 Pitanie manjina pred Društvom naroda, Istra, V, 41/1933 17 V. bilj. 16. 66