ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 16

Hodirntr Sirotković, Akadmik Bogišić — redaktor, crnogorskoga Opšteg imovinskog zakonika. U povodu 100. Obljetnice'njegova donošenja. Arhivski vjesnik, 32-;l>989. sv. 33, str. 15—19. interesa. U toj biblioteci ostao je punih pet godina. U Beču je tada došao u doticaj i prijateljske veze s mnogim istaknutim znanstvenicima i književnicima, posebno onima iz slavenskih zemalja. Radeći u Dvorskoj biblioteci Bogišić se prvenstveno opredijelio za proučavanje slavenskog običajnog prava. Od tada pa sve do svoje smrti Bogišić prikuplja narodne pravne običaje. Njegova velika zasluga je što je svojim istraživanjima i anketama istrgnuo iz zaborava usmeno narodno stvaralaštvo. U rujnu 1869. Bogišić prihvaća poziv Sveučilišta u Odesi, koje ga je izabralo za redovnog profesora na novoosnovanoj katedri uporedne povijesti prava slavenskih naroda. Na tamošnjem Pravnom fakultetu Bogišić je predavao tri godine. Na prijedlog crnogorskog knjaza Nikole Petrovića, ruski car Aleksandar II povjerio je u proljeće 1873. Bogišiću da sastavi civilni zakonik »prema potrebama i običajima crnogorskog naroda«. Bogišić se gotovo 15 godina, ali s mnogim i dugotrajnim prekidima, bavio sastavljanjem toga zakonika, što i nije bilo tako dugo vrijeme, ako se uzme u obzir da su u drugim evropskim narodima civilne kodekse sastavljale cijele ekipe stručnjaka građanskog prava. Kao istaknuti pristalica historijske pravne škole Bogišić je smatrao da narodni pravni običaji moraju predstavljati temelj svakog zakonodavnog rada, pa je u Zakonik izričito priznao običajno pravo za obavezno supsidijarno pravno vrelo. Nakon tri čitanja knjaz Nikola je 25. ožujka 1888. proglasio »Opšti imovinski zakonik za knjaževinu Crnu Goru« (u daljnjem tekstu krat. OIZ), koji je stupio na snagu 1. srpnja iste godine. Na traženje crnogorskog knjaza da neposredno prati provođenje OlZ-a u praksi, Bogišić je prihvatio i obavljao šest godina (1893—1899) funkciju crnogorskog ministra pravde. Prateći provođenje Zakonika u sudskoj praksi Crne Gore, Bogišić je unio znatan broj izmjena i dopuna u prvotni tekst i priredio njegovo novelirano izdanje početkom 1898. godine. Nakon toga Bogišić se definitivno povukao u mirovinu i trajno nastanio u Parizu gdje se posvetio znanstvenom radu i postupnom objavljivanju opsežne povijesne građe koju je tokom godina sakupljao. Umro je nenadano u Rijeci 24. travnja 1908. godine, u 74. godini života, na proputovanju u svoj rodni Cavtat gdje je svečano pokopan na mjesnom groblju. Bogišić je objavio 41 rad, različitog opsega, različite tematike 1 različite znanstvene vrijednosti. 0 Bogišićevom znanstvenom radu pisalo še mnogo, kod nas i u inozemstvu, posebno i ponajviše o njegovoj redakciji crnogorskog OlZ-a. Bogišićevi radovi mogu se podijeliti u šest tematskih skupina. U prvu idu radovi o običajnom pravu; u drugu oni koji se odnose na sakupljanje i izdavanje pismenih pravnih spomenika jugoslavenskih naroda; u treću skupinu idu monografije iz 16