ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)
Strana - 167
Frano Glavina, Zar Arhiv Hrvatske nije oklevetan? Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 159—170. PRAVNA POUKA: protiv ovoga rešenja dozvoljena je žalba Okružnom sudu u Beogradu u roku od 3 dana od prijema pismenog otpfavka rešenja a preko ovoga suda. 2. Žalba Okružnom sudu u Beogradu na rješenje Prvog opštinskog suda. K. br. 677>86 ŽALBA punomoćnika privatnog tužioca »Arhiv Hrvatske« na rešenje I opštinskog suda u Beogradu, K. br. 677/86, od 23. 3. 1987. godine Zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka j pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja Obrazloženje Pomenutim rešenjem odbačena je privatna tužba »Arhiva Hrvatske« po« dneta protiv Živorada Mihajlovića-Silje, zbog krivičnog delà klevete, iz člana 92. stav 3. u vezi stava 2. i 1. KZ SR Srbije. • - • Sud je načinio bitnu povredu, jer je pogrešno interpretirao navode okrivljenog u inkriminisanim člancima. Prvostepeni sud smatra da je okrivljeni samo preneo činjenično tvrđenje do kojeg je došao iz drugih sredstava informisanja. Međutim, upoređivanjem tekstova na koje se poziva okrivljeni kao na izvor informacija i tekstova koje je okrivljeni objavio, uočava se bitne razlike i to je upravo ono što i predstavlja elemenat krivičnog delà za koje se optužuje. Prvostepeni sud navodi, kao nesporno, što u svakom slučaju i jeste a svi članci se nalaze u sudskim spisima, da je delegata u Saboru Hrvatske, Trnokop Milan, postavio pitanje »šta je poduzeto posle napisa u »Vjesniku«, od 30. 6. 1985. godine, u kojem je izneseno da je dokumentacija o ustaškom logoru Jasenovac, koja je bila pohranjena u Zavodu za sudsku medicinu, dospela na smetlište i kako se uopšte čuva dokumentacija«. Dakle, pomenuti delegata uopšte nije pomenuo da je ta dokumentacija bila čuvana u Arhivu Hrvatske, već da je bila »pohranjena u Zavodu za sudsku medicinu«. Isto tako pomenuti delegat nije ni pomenuo da je Arhiv Hrvatske ovu dokumentaciju prodao gradskoj čistoći. Nasuprot tome, iako ni jedan list ,koje navodi okrivljeni za izvor svojih informacija, nije drugačije interpretirao ovo delegatsko pitanje, okrivljeni u svom članku »Živ mi Doder da se čini govor«, objavljenom u listu »Ilustrovana politika«, navodi da je delegat u Saboru Hrvatske postavio pitanje: »kako se moglo desiti da Arhiv SRH proda zagrebačkoj gradskoj čistoći dokumentaciju i arhivu o zločinima ustaša u logorima Jasenovac, Kerestinec, Gradiška i dr«. Dakle, okrivljeni iznosi neistinite tvrdnje da je Arhiv PRODAO tu dokumentaciju mada delegat takvo pitanje nije postavio niti je bilo koji list objavio takvu informaciju. Međutim, prvostepeni sud ovo ne uvažava, niti uočava da su svi ostali listovi naveli istinit podatak da je sva ta dokumentacija bila u Zavodu za sudsku medicinu, a ne u Arhivu Hrvatske. Očigledno je da navodi iz odbrane okrivljenog, da je iz sredstava javnog informisanja saznao da je jedan delegat u Sabörü Hrvatske postavio 167