ARHIVSKI VJESNIK 32. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 166

Frano Glavina, Zar Arhiv Hrvatske nije oklevetan? Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, stt. nedeljnik »Polet«, te da je između ostalog u istom članku okrivljeni govorio i o dokumentaciji u slučaju Hebranga. Iz dopisa Arhiva Hrvatske od 23. 7. 1985. g. koji je upućen Republičkom komitetu za prosvetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu, proizilazi da je Arhvi Hrvatske odmah nakon napisa lista »Vjesnik« — članka »Svjedočanstva užasa« od 30. 6. 1985. g. obavio razgovore sa odgovarajućim licima u vezi prevoza predmetne dokumentacije na otpad i obavio razgovor sa Grgić Hrvojem fotografom koji je na otpadu otkrio predmetnu fotodokumentaciju. I Iz članka »Svjedočanstva užasa« koji je objavljen u listu »Vjesnik« od 2. 7. 1985. g. proizilazi da je autor predmetnog članka Bešker Inoslav napisao da su dosad neobjavljene fotografije jasenovačkih ili kerestinačkih žrtava, njihovih unakaženih tela dospeli u uredništvo »Vjesnika«, jer su nađene slučajno — iščeprkane iz gomile smeća, sa hrpe na kojoj je bio stari nameštaj, odbačeni stakleni krš i dr. a da je iste našao jedan zagrebački fotograf na deponiji gradske čistoće. Iz rubrike »Delegatska pitanja« objavljenih u »Vjesniku« od 18. 7. 1985. godine, proizilazi da je na sednici društveno-političkog veća delegat Trnokop Milan postavio pitanje: Šta je poduzeto posle napisa u »Vjesniku« od 30. 6. 1985. g. u kojem je izneseno da je dokumentacija o ustaškom logoru Jasenovac koja je bila pohranjena u Zavodu za sudsku medicinu dospela na smetlište i kako se uopšte čuva dokumentacija. Takođe je u listu »Vjesnik« od 25. 7. 1985. g. delegaa Crnokos Milan postavio pitanje šta je preduzeto nakon što je objavljeno da je dokumentacija o zločinima iz ustaškog logora Jasenovac dospela na smetlište. Iz članka koji je objavljen u »Delegatskom vjesniku« od 1. 8. 1985. g. proizilazi da je Milan Trnokop u ime delegacije SUBNOR-a na sednici društveno-političkog veća 17. 7. 1985. g. postavio pitanje šta je bilo sa dokumentacijom o zločinima iz ustaških logora koja je pohranjena u Zavodu za sudsku medicinu i kako je dospela na smetlište i kako se moglo desiti da se ta dokumentacija Arhiva SR Hrvatske nađe na smetlištu. Iz svega napred navedenog proizilazi da nema dovoljno dokaza da je okrivljeni Mihajlović Živorad osnovano sumnjiv za delo koje je predmet optužbe. Naime, iz svega navedenog proizilazi da je okrivljeni prilikom pisanja predmetnih članaka samo reprodukovao ono što je saznao iz sredstava javnog informisanja, a naime da je jedan delegat u Saboru Hrvatske postavio pitanje u vezi dokumentacije o ustaškim logorima i kako je ista mogla da se nađe na smetlištu, te da je okrivljeni to napisao samo radi informisanja javnosti o ovom događaju i o pitanju delegata i tako njegovo pisanje je informativnog karaktera. Naime, okrivljeni je iznosio činjenice za koje je saznao iz drugih sredstava informisanja i imao je osnovanog razloga da poveruje da je delegat stvarno postavio navedeno pitanje, jer je u sredstvima javnog informisanja o tome bilo pisano pre nego što su objavljeni predmetni članci okrivljenog i navedeno je puno ime i prezime tog delegata, kao i odgovori Republičkog komiteta za prosvetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu konkretnom prilikom okrivljeni je iznosio činjenična tvrđenja do kojih je došao iz drugih sredstava informisanja i za koje je imao osnovanog razloga da poveruje da su istinita. Sa svega iznetog sud je odlučio kao u izreci rešenje na osnovu čl. 438. st. 1. u vezi čl. 270. tačka 4. ZKP. Zapisničar Radić Biserka Predsjednik veća-sudija Pešić Jovica 166