ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 37

Petar Strčić, Prilog za sintezu povijesti o. Krka (s izborom literature). Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 31—52. dvorac-kaštel u unutrašnjosti otoka: Rogoznik (Gradec). Neobično vještom politikom svojih pripadnika, ta porodica postaje feudalni gospodar i drugih imanja u Hrvatskoj i drugdje, pa i na Apeninskom poluotoku; između ostalog, u Hrvatskoj su držali i gradove Rijeku, Kraljevicu, Ogulin, Senj, te o. Brač, o. Lastovo, imali su posjede u Koruškoj, Mađarskoj, Italiji, itd. Pomišlja se da bi prvi poznati Krčki knez mogao biti Sergije iz početka 12. st., koji je napadao i otok Rab, a u vojsci je i imao i Cresane, Osorane i Senjane. Međutim, stvarno prvi utvrđeni Krčki knez jest Dujam I (1118—1163), kojem Venecija priznaje vlast; zadnji je 1480. god. stolovao na Krku Ivan VII. Neki od njih bili su i banovi-potkraljevi Hrvatske, te toliko moćni i imućni da im je sâm rimski papa u 15. st. podijelio ime Frankopani (Frankapani), kada su zaželjeli da se stekne utisak (po ondašnjoj modi) kako im pretke treba tražiti u antici. Prezime su dobili prema staroj, ali osiromašenoj rimskoj aristokratskoj obitelji Frangepani (Frangipani), koja je bila u srodstvu i sa sv. Grgurom. Frankopani su se orodili i s više evropskih vladarskih kuća. God. 1480. Mlečani su im matični o. Krk oteli, nakon Što su u ratnom sukobu uspjeli izbaciti s otoka novodošle jedinice ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina. No, tek 1671. god. njihovu lozu u Hrvatskoj uspjeli su silom zatrti austrijski vladari Habsburzi. Ipak, od početka 17. do početka 20. st. održao se dio obitelji kod Videma (Udine) u današnjoj Italiji. U počecima duže mletačke vlasti (od 1480. do 1797.) otok je još uvijek »zlatni otok« — najbogatiji posjed Mletačke Republike na istočnoj obali Jadrana; ali, postepeno je tako temeljito ekonomski upropašten da se, npr., broj otočana smanjio čak na polovinu, pa se i otok od tada manje spominje u općoj povijesti. Privredno se počinje oporavljati tek u 18. st., u doba kada Mletačka Republika ubrzano propada. Jedan od zadnjih većih tadašnjih istupa otočana na međunarodnom planu odigrao se 1571. godine: krčka galija sudjelovala je u veliko bici kod Lepanta, kada su evropske države definitivno slomile pomorsku moć Turske. U 16. st. skršeni su reformatorski pokušaji u katoličkoj crkvi i na o. Krku, uz pomoć inkvizicije, a vidljivi je odraz pobjede Rima nestanak oženjenih svećenika (bio je to zadnji ostatak u okviru katoličke crkve u jugoslavenskim zemljama). Evropsku je javnost potresla 1671. godina — u Bečkom Novom Mjestu smaknut je knez Frano Krsto Frankopan, pjesnik, zadnji Krčki knez u hrvatskim zemljama; zajedno s nekim drugim hrvatskim, slovenskim i mađarskim velikašima neuspješno se podigao protiv svemoći Habsburgovaca, austrijskih i, tada, hrvatskih vladara. Na širu povijesnu pozornicu otok ponovno dolazi tek u početku 18. st., kada otočić Sv. Marko u Burnom (Tihom) kanalu postaje gotovo predmetom državnog spora između Austrije i Venecije, ponajviše zato jer Mletačka Republika nije mogla spriječiti izgradnju Kraljevice na susjednom kopnu, uz samu državnu granicu, kao prve austrijske (ratne) luke. Zatim se Krk opet javlja u 19. st., kada postaje (uz Kastav kod Rijeke) središte istarsko-kvarnerskoga-otočnoga hrvatskog pokreta u bor-