ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 38

Petar Strčić, Prilog za sintezu povijesti o. Krka (s izborom literature). Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 31—52. bi protiv prevlasti osiljene talijanaško-talijanske građanske grupe. U početku 20. st. grad Krk ishodište je klerikalizma, koji prerasta u vrlo snažan konzervativni politički pokret u Hrvatskoj, pod vodstvom krčkog biskupa dra Antuna Mahniča; djeluje njegova jaka štamparija »Kurykta«, i u Krku upravo buja izdavačka djelatnost toga pokreta. Od 1918. god. otok je opet u sastavu matice-zemlje Hrvatske, odnosno tada formiranih prvih jugoslavenskih državnih zajednica — Države SHS (sa sjedištem u Zagrebu) pa Kraljevine SHS odnosno Jugoslavije (sa sjedištem u Beogradu). Na rušenju Austro-Ugarske (npr., u bokokotorskoj pobuni ratne mornarice) i na stvaranju Jugoslavije mnogo su radili i Krcani (npr., zadnji predsjednik Jugoslavenskog odbora u emigraciji bio je dr. Dinko Trinajstić iz Vrbnika). U godinama 1918—1921. otok je okupirala Kraljevina Italija, ali 1920. nije uspio spektakularni arditskofašistički pokušaj pjesnika Gabriela D'Anunnzija da iz Rijeke osvoji i o. Krk, te da ga time zadrži za Kraljevinu Italiju. God. 1941—1943. otok drži okupiranim fašistička Italija, a 1943—1945. nacistička Njemačka. Mnogi otočani prihvatili su socijalističku viziju svijeta — neki već u 19. stoljeću; u početku našega vijeka trajao je prvi štrajk na otoku, među otočanima ima aktivnih (i to vrlo viđenih) sudionika oktobarske revolucije u Rusiji, građanskog rata u Španjolskoj, te međunarodnoga i jugoslavenskog komunističkog pokreta. God. 1933. osnovana je prva organizacija Komunističke partije Jugoslavije na otoku u Puntu (a time i na Kvarnerskim otocima), a u drugoj polovini tridesetih godina djeluje na Krku jedini Kotarski komitet KP Hrvatske u Kvarnerskom primorju. Od 1941. do 1945. god. traju narodnooslobodilački rat i socijalistička revolucija, u kojima — pod vodstvom KPJ odnosno KPH — masovno sudjeluju i Boduli. Tako je prvi organ narodne vlasti (NOO) na Kvarnerskim otocima osnovan 1942. na o. Krku, a otok je imao i vlastitu partizansku borbenu grupu. Već 1943. god. otok je posjetio dr. Ivan Ribar, predsjednik AVNOJ-a, najvišeg organa nove Jugoslavije. Nakon žestokih borbi, u kojima su sudjelovali i sami otočani, jedinice 26. dalmatinske divizije uništile su ili istjerale nacifašističkog okupatora, pa su otočani 17. travnja 1945. godine konačno dočekali nacionalnu i socijalnu slobodu. U vrijeme narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije, i otočani su u znatnom broju padali, kao borci i žrtve nacifašističkog terora i na samome Krku i u drugim krajevima Jugoslavije, u konclogorima smrti Njemačke i Italije, u savezničkim jedinicama na svjetskim frontovima. Josip Broz Tito posjetio je prvi put Boduliju 1925; Krk je jedini otok na Jadranu na kojem je Tito boravio između dva svjetska rata. Od tada pa do svoje smrti 1980. god. Josip Broz Tito je kao generalni sekretar odnosno predsjednik KPJ/SKJ, predsjednik SFRJ i maršal više puta boravio na otoku i u njegovim vodama, a osobno je, npr., prisustvovao i puštanju u promet Aerodroma »Rijeka« kod Omišlja.