ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 36

Petar Strčić, Prilog za sintezu povijesti o. Krka (s izborom literature). Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 31—52. brodograditelja i pomoraca (čiji je brod »Liburna« dio elitnih, udarnih jedinica mornarice Rimskog Carstva). To ilirsko pleme pokorili su Rimljani, pa je i otok Kurikta postao njihov posjed 9. god. naše ere, u doba Oktavijana Augusta, prvoga rimskog vladara. No, već i nešto ranije je Krk poprište rimskih interesa — za diktatorsku vlast u rimskoj državi vodila se vjerojatno u vodama omišaljskog područja otoka pomorska bitka između ratnih flota Pompeja i Augustova prethodnika Julija Cezara. Na otoku su formirani rimski centri Curicum (danas grad Krk, na iliro-grčkim temeljima) i Fulfinum (ostaci kod Omišlja). Kao jedan od značajnijih gradova na istočnoj obali Jadrana, Curicum ima ugledan status municipija, a rimski gospodari nazivaju ga čak »presjajnim gradom Krcana« — »splendidissima civitas Curictarum«. Kršćanstvo stiže na o. Krk vrlo rano, pa je već u 5. ili 6. st. osnovana i biskupija, koja — kao dio katoličke crkve s centrom u Rimu — djeluje i danas, ali s nadležnošću i za ostale Kvarnerske otoke te za o. Rab i o. Pag. U doba raspadanja Rimskog Carstva (5. st.) i antičkog svijeta uopće te masovnih i krvavih seoba azijsko-evropskih naroda otok dijeli nezavidnu sudbinu susjeda. Krajem 6. i u 7. st. započinje veliki povijesni prijelom — na otok stižu, možda ne baš miroljubivo, a zatim ga i trajno naseljuju Slaveni, odnosno Hrvati; vjerojatno su stigli u samo nekoliko rodova (i danas su poneki jezični oblici bliski poljsko-ukrajinskim govorima). Na ilirskim temeljima, na obalnim uzvisinama sjeveroistočne strane otoka, Hrvati su ulili nov život u naselja i stvorili kaštele-gradiće odnosno četiri jake, samostalne teritorijalne upravne jedinice: Baška, Vrbnik, Dobrinj i Omišalj, s pripadajućim selima i zaseocima; kasnije su, ali gotovo uz samo more, također na području prethistorijskog života, formirali i Punat na jugu. Tijekom daljih stoljeća otok je dio istočno-rimske odnosno bizantske, pa franačke, hrvatske, ugarsko-hrvatske, mletačke, francuske i austrijske odnosno austrougarske države. Od važnijih povijesnih zbivanja treba reći da je 680. god. prvi poznati biskup Andrija prisustvovao crkvenom saboru u Rimu, što govori o određenom značenju Krčke biskupije. U 9—10. st. na otok su (pretpostavlja se: kao otkupljeni robovi u Veneciji) iz Moravske stigli učenici općeslavenskih prosvjetitelja iz Grčke — sv. Ćirila i sv. Metoda Solunjanina, proširili ovdje pismenost na staroslavenskom jeziku i na glagoljskom pismu do te mjere da je Krk postao i ostao jedno od glavnih rasadišta narodno-glagoljaške kulture u slavenskom svijetu uopće. Već u 11. st. otok je i centar vrlo snažnoga narodnog, glagoljaškog otpora vladajućim ranofeudalnim državnim i crkvenim strukturama na istočnoj obali Jadrana; otočni se crkveni prvak Zdeda (Cededa) neporažen održao do svoje smrti na biskupskoj stolici u Krku. Od 12. do 15. st. otok Krk je matični posjed vjerojatno domaće obitelji Krčkih knezova, možda iz vrbničkog područja, gdje su imali jedini 36