ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)
Strana - 32
Petar Strčić, Prilog za sintezu povijesti o. Krka (s izborom literature). Arhivski vjesnik, 31/1988 sv. 32, str. 31—52. za što smo u ovom trenutku smatrali da bi svaki zainteresirani čitalac ovoga teksa ili, pak, i sâm otočanin trebali ili željeli znati o njemu. Priroda, ime, stanovništvo, naselja, povijest, život danas, kulturna baština, ličnosti, najuži izbor literature — okvir su u kojem se može zadovoljiti osnovno zanimanje našega znatiželjnika. Sadržaj iznesen na ovim stranicama smatramo dovoljnim da čitatelj stekne osnovno znanje koje će ga, možda, navesti da posegne i za drugim izdanjima o otoku Krku, da o njemu dozna mnogo više podataka. Svakako, želimo da se to i dogodi. 2. PRIRODA Otok Krk — popularno zvan Bodulija — najveći je jadranski, a time i jugoslavenski otok (oko 410 km 2 , s oko 190 km obale). Pripada Kvarnerskim otocima u gornjem, sjeverozapadnom dijelu primorja Socijalističke Republike Hrvatske odnosno Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Otok ima oblik nepravilnog trokuta; dužina mu je gotovo 40 km, najveća širina oko 18, a najuži mu je presjek nešto manje od 4 kilometra. U neposrednoj je blizini najveće jugoslavenske luke Rijeke te velikih ljetovališta Opatije i Crikvenice; na moru je susjed otocima Cresu i Rabu. Općini Krk pripada i osam nenaseljenih otočića (Galun, Plavnik, Mali Plavnik, Kormat, Prvić — koji je zaštićen kao specijalni botaničko-zoološki rezervat, Sv. Marko — danas osobito poznat po »Titovu mostu« o. Krk — kopno, te Kirinčić i Zec) te jedan nastanjeni otočić — Košljun, koji je također zaštićeni prirodoslovni rezervat; uz otok se nalazi i petnaestak većih i manjih hridina, grebena i sika. Manji dio Krka krševita je golet (uglavnom istok), a najveći dio pokriven je šumarcima i šumama, livadama i oranicama; njegov biljni život uglavnom pripada submediteranskoj zoni, ali sa snažnijim kontinentalnim utjecajima, pa ima, npr., i reliktnih eurosibirskih oaza. Tlo je osobito plodno u Vrbničkom i Dobrinjskom polju, te u Bašćanskoj dolini. Na istoku, nasuport Senju i Novom Vinodolskom na susjednom kopnu, otok je brdovit (najveći je otočni vrh Obzova, 569 m). Uglavnom ima vrlo strmu i kamenitu obalu. Na zapadu je slika suprotna — otok se blago spušta prema Riječkom zaljevu. Krčka obala sadrži vrlo mnogo uvala, dražica i plaža (najduža je bašćanska, oko 2 km). Na otoku Krku su dva jezera — Ponikve (s branom) i Jezero, koja su i akumulacije pitke vode, te više izvora i povremenih i stalnih tekućica (veći je potok Vela Rika u Bašćanskoj dolini). Klima je mediteranskog obilježja, i s utjecajima nedalekog kopna. Za pojedina područja karakteristični su vjetrovi: zdrav i suh, silovit i hladan istočnjak — bura, vlažan i opuštajući jugo, te blag i ugodan zapadnjak — maestral. 32
