ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 249

In memoriam. Arhivski vjesnik, 31/11989. sv. 32, str. 247—250. dosljedno slijedeći svoj način gledanja. Tako objavljuje »Povijest Zadra do 1409« (zajedno s I. Petricioli), »Trogir u srednjem vijeku — Javni život grada i njegovi ljudi«. Također poklanja pažnju svome gradu kojim se uvijek ponosila — »Povijest Zagreba u srednjem vijeku I« 1982. god. te »Medvedgrad i njegovi gospodari«, 1987, djela su o tome gradu. Sudjelovanja na povijesnim skupovima redovito su rezultirala objavljenim raspravama, kao »Marija Ivanić — vojvoda Janko i stoljetna borba hvarskih pučana i plemića za politička prava« (1977), »Iz problematike srednjevjekovne povijesti Bosne« (1978), »Historijska pozadina Šenoine pripovijetke i romana« (1982), »Crtice iz povijesti Vukovara« (1983), »Koprivnica u srednjem vijeku« (1987). Njezino posljednje djelo bilo je »Vinodol od antičkih vremena do knezova krčkih i vinodolskog zakona« (1988). Objavljivanje dopunjenog i proširenog izdanja »Povijesti Hrvata u srednjem vijeku« na žalost nije doživjela. Damir Zagotta STJEPAN ZVONARIĆ (1911—1988) Iako smo znali da je teško bolestan, ipak nas je zatekla i duboko rastužila vijest da je 18. listopada 1988. god. umro Stjepan Zvonarić, dugogodišnji suradnik Arhiva Hrvatske. Stjepan Zvonarić rođen je 10. kolovoza 1911. u Velikom Borištofu u Austriji u mnogobrojnoj i poznatoj porodici Gradišćanskih Hrvata. Završivši učiteljsku školu u Štrebensdorfu blizu Beča, vraća se u svoje Gradišće 1931. kao učitelj u Filežu. Marljivo radi na obrazovanju svojih sunarodnjaka, uz to završava studij slavistike u Beču. da bi se mogao posvetiti nesebičnoj borbi za priznanje jezika i kulture svoga naroda. Godine 1950. postaje nadzornik Gornjopuljskog kotara, a zatim i vladin savjetnik. Bio je ne samo vrstan pedagog već i marljivi borac za hrvatski jezik i hrvatsku kulturu. Svojom »Čitankom« za hrvatske osnovne škole u Gradišću, člancima u novinama, radom na izradi rječnika i gramatike vršio je snažan uticaj na razvoj školstva, jezika i kulture u Gradišću. No, on je i vrsni poznavalac arhivskog i književnog blaga ove nacionalne manjine, a i marljivi sakupljač toga blaga. Upravo zahvaljujući tom dijelu njegova rada, Arhiv Hrvatske u težnji da prikupi svu građu važnu za povijest Hrvata bez obzira gdje se oni nalaze, tragajući za suradnicima u tom velikom poslu, neminovno nailazi i na ovog velikog rodoljuba. Na poziv tadašnjeg direktora Arhiva Hrvatske dr Bernarda Stullija 1971. godine dolazi Stjepan Zvonarić u posjed Arhivu. Iz razgovora koji je vođen bilo je vidljivo da je Stjepan Zvonarić tragajući po bibliotekama Gradišća i Beča, po tavanima privatnih kuća i župnih ureda, prikupio vrlo mnogo štampanih djela: knjiga, novina, kalendara, molitvenika, pjesama i slično, ali i starih rukopisa, a naročito notnih rukopisa pučkih i crkvenih pjesama. Ali, u tom radu naišao je Stjepan Zvonarić i na veliki problem. Naime, mnoga od tih djela bila su znatno oštećena i trebalo ih je, da bi se sačuvala, hitno restaurirati. Dr Bernard Stulli, shvaćajući vrijednost ovog kulturnog bogatstva, spremno nudi po249