ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 248

In memoriam. Arhivski vjesnik, 31/1989. sv. 32, str. 247—250. pronađu što adekvatnije protuargumente. Takva se situacija, npr. razvila i oko pitanja doseljenja Slavena odnosno Hrvata na njihov današnji južnoslavenski prostor, zatim oko problema tzv. pacte convente, oko tumačenja povoda, uzroka i posljedica Gupčeve bune i bune Mati je Ivanića, oko objašnjenja zrinsko-frankopanske urote, itd., itd., što su sve redom kapitalna pitanja u našoj prošlosti na koja su na sasvim nov način iznalaženi odgovori u znanstvenoj interpretaciji Nade Klaić. Posjedovala je u sebi upravo golemu, neiscrpnu radnu energiju i u tome gotovo da joj i nema premca u nas. Mi, njene kolege, pamtit ćemo je osim po tome i po želji da rado krene u pravu bitku za svoja stajališta. A ona ih je branila i od srca, i hitro, ulažući pri tome sav svoj višestruki talenat i historiografa i polemičara. Bila je dobar poznavalac izvora i literature, kojima se marljivo služila. Već sama činjenica da je svoju biblioteku oporučno ostavila Arhivu Hrvatske — govori dovoljno sama po sebi. Time je knjižnica Arhiva Hrvatske znatno obogaćena, kao i s nedavno primljenim velikim bibliotekama Privredne komore Hrvatske, dra Bernarda Stullija i prof, dra Jaroslava Šidaka. Golemo je bogatstvo koje nam je prof. dr. Nada Klaić ostavila, koje nam je namrla svojim brojnim djelima — edicijama i studijama, polemičkim i drugim svojim tekstovima. Ukratko rečeno, napustila nas je jedna veoma samosvojna, osebujna, veoma plodna, snažna i čvrsta ličnost i kao takva će nam uvijek ostati u sjećanju. U ime Saveza povijesnih društava Hrvatske i u ime Arhiva Hrvatske molim obitelj uvažene profesorice da primi suosjećanje, a prof. dr. Nadi Klaić u ime tih institucija izražavam trajnu zahvalnost na njezinu impoznatnome i značajnome djelu. Napomena: Riječ na komemorativnom skupu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (26. 10. 1988). Petar Strčić Dr. Nada Klaić (21. VII. 1920. — 2. VIII. 1988.) preminula je kao znanstvenik, povjesničar i redovni profesor hrvatske srednjevjekovne povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 1943. godine na tome fakultetu gdje je iste godine primljena za asistenta. Tada započinje njezin bogat i plodonosan rad kao odgajatelja mnogih generacija povjesničara. Doktorirala je tri godine kasnije, tezom »Političko i društveno uređenje Slavonije za Arpadovića«. Habilitirala je 1955. godine djelom »O falsifikatima u povijesti Paga«. Godine 1961. postavljena je za izvanrednog profesora, a za redovnog 1969. godine. Sudjeluje radovima, već od 1951. god, u »Historijskom zborniku«, da bi u isto vrijeme radila na prikazu hrvatske povijesti u okviru »Historije naroda Jugoslavije« I i II. Uz to, nastavljajući obiteljsku tradiciju (djeda joj Vjekoslav Klaić) objavljuje 1954. god. »Povijesni atlas«. Nakon toga slijedi kritičko izdanje »Izvora za Hrvatsku povijest« u 4 knjige. Bavi se i pitanjima »Pacte convente«, kritikom izvora »Historia Salonitana maior«. Sedamdesetih godina, u toku izuzetno plodnoga i nadahnutog rada, specifičnog po načinu sagledavanja pojedinog problema te kutu gledanja, obajvljuje »Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku«, zatim »Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku«, »Društvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI. i XVII. stoljeću«. Sagledavajući ukupna zbivanja u srednjevjekovnoj Hrvatskoj, bavila se čitavim nizom segmenata toga mozaika, 248