ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 229

Vijesti. Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 209—246. Asocirajući na poznate srednjovjekovne grafičke predloške prikaza kužnih epidemija i smrti, ova dva lista predstavljaju najtežu osudu ljudskog bezumlja. Borbenim jedinicama, njihovom ratnom putu, komandantima i borcima ustupljen je najveći prostor ove izložbe. Uz dokumentarni materijal vezan za osnivanje prvih jedinica, njihovo preformiranje nakon njemačke ofenzive u listopadu 1943, osnivanje novih formacija, posebno 43. istarske divizije, na preglednim kartama označena su područja njihovog djelovanja, mjesta značajnih bitaka te portreti istaknutih komandanata — Save Vukelića, Vitomira Širole, Jože Skočilića i drugih. Na kraju su prikazane završne operacije s posebnim osvrtom na »riječku bitku«. Oduševljenje masa nakon konačnog oslobođenja predstavljeno je fotografijama s manifestacija u Cresu, Lošinju, Pazinu, Puli i Rijeci. Postavljanje izložbe bilo je povjereno muzejima revolucije u Rijeci i Puli, a autori su Boško Končar i Julijan Sokolić iz Rijeke. I jedno zapažanje za kraj ovog osvrta: nakon sedmogodišnjeg postojanja, otvorenosti i svakodnevnog komuniciranja s posjetiocima Spomen-doma sjedinjenja i slobode, panoi još uvijek stoje neoštećeni, izloženi foto-portreti nisu nagrđeni uobičajenim karikaturnim detaljima niti su postojećim tekstovima dopisivani »komentari« i slični dodaci. (RADOVAN VLAKETIĆ). RIJEČ PRIGODOM PREDSTAVLJANJA PRVE SINTEZE »POVIJESTI RIJEKE« NA SVEČANOJ SKUPŠTINI OPĆINE RIJEKA, 28. 4. 1988. U svome poslijeratnom, socijalističkom hodu Rijeka stupa tako brzim koracima, takvom se brzinom nekadašnje povijesne urbane cjeline stapaju u jedan grad da u mnogim vidovima privrednoga, kulturnog i prosvjetnog života grad naočigled raste. U čitavoj toj brizi za što bolji i sigurniji današnji i budući život radnog čovjeka kao da smo, gotovo bi se moglo reći, zaboravili na neke od naših predaka u ovom gradu, na osobe, ljude, ličnosti, koji su gradili taj grad, patili se pri tome, gledali kako im propada trud, pa opet gradili temelje ovoga grada. Generacije se Riječana kupaju na sušačkom »Sabilićevu« a da i ne znaju da je tu, poviše njega, u prahistoriji bilo života. Otkrijemo rimske terme, oduševimo se njima u Starome gradu, a zatim brzo zatrpamo taj dragocjeni za Rijeku povijesni spomenik i turistički atraktivan prostor. ltd., itd. O svemu tome i o drugome pisano je i malo i mnogo, malo znanstveno, a mnogo više na publicistički način, malo na hrvatskom ili srpskom jeziku, a daleko više na drugim jezicima. No, grad bez svoje povijesti tijelo je bez duše, a Rijeka IMA svoju povijest o kojoj znamo dosta, ali ipak nikada previše. Imao sam veliku sreću i osobito zadovoljstvo da mi se povjeri čast da budem ne samo jedan od autora već i prvi odgovorni urednik prve takve sinteze, a ujedno i prve na hrvatskome ili srpskom jeziku, koja je sada objavljena, upravo u čast dana naše komune, 3. maja 1988. godine. Odmah moram istaknuti: nije to bilo kakva knjiga, niti jedna u nizu sinteza povijesti nekoga od gradova. To je sinteza prvorazrednoga znanstvenog značenja, ali i dalekosežnoga političkog karaktera, jer zadire duboko i u međunarodne i u državnopravne vode. Jer, ukratko, takva je i povijest grada na Rječini.