ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 221

Vijesti. Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 209—246. liehen Umgestaltung zur Zeit des Ausgleichs in Ungarn 1865—67«, Éva Somogyi, »Die Reichsauffassung der deutschösterreichischen Liberalen in den siebziger Jahren des 19. Jahrhunderts, Attila Pök, »Neue Staatsstruktur des Habsburgerreiches — neues Verwaltungssystem nach dem Ausgleich in Ungarn«, Péter Hanâk, »Verbürgerlichung und Urbanisierung. Ein Vergleich der Stadtentwicklung Wiens und Budapests«, Franc Rozman, »Die Südslawische Sozialdemokratische Partei (JSDS) und die slowenische Nationale Frage«, Vasilije Krestić, »Die subventionierte deutschsprachige Presse in Südungarn im Zeitalter des Dualismus«, Marina Cattaruzza, »Die Migration nach Triest von der Mitte des 19. Jahrhunderts bis zum Ersten Weltkrieg«, Janko Prunk, »Die slowenisch-kroatischen Beziehungen vor und im Ersten Weltkrieg«, Zoltân Szâsz, »Die Ziele und Möglichkeiten der ungarischen Regierungen in der Nationalitätenpolitik im 19. Jahrhundert«, Andrej Mitrović, »Die Balkanpläne der Ballhausplatz-Bürokratie im Ersten Weltkrieg (191—41916)«, Ferenc Glatz, »Die Habsburgermonarchie und die Geschichtsschreibung. Ein historiographischer Ausblick«. (ISKRA IVELJIĆ) LJUBO EOBAN, »HRVATSKA U DIPLOMATSKIM IZVJEŠTAJIMA IZBJEGLIČKE VLADE 1941—1943.«, sv. 1—2, ZAGREB 1988. Povijesna građa najbolji je temelj za svako proučavanje i interpretaciju povijesnih događaja — to se odavno zna. Naravno, prema njoj se treba odnositi znanstveno, upotrebljavati je kritički, uspoređivati ju s drugim objavljenim i nepubliciranim materijalima kako bi se utvrdila što točnija povijesna istina. Tome cilju u znatnoj mjeri pridonijet će i dvije nove knjige akademika Ljube Bobana — treba reći već na početku. Naime, u zadnjih dvadesetak godina taj zagrebački sveučilišni profesor razvio se u jednoga od naših plodnijih i najpoznatijih historičara. U svojim ediranim knjigama, u nizu studija i članaka čiji sadržaji govore o našoj najnovijoj povijesti, Lj. Boban osvijetlio je niz pitanja čija je važnost kapitalna za život jugoslavenskih naroda i narodnosti u doba stare Jugoslavije i u vrijeme NOB-a. Uz to, Lj. Boban je i strasteni polemičar (npr., jednu od zadnjih, više nego živih, polemika vodio je u vezi s brojem stradalih u Jasenovcu, odnosno s brojem poginulih Srba u tzv. NDH). I po toj osobitosti Boban je rijetka pojava u našoj hitoriografiji. Međutim, u posljednje se vrijeme taj historičar osobito orijentirao na sakupljanje i objavljivanje povijesnih izvora, i to iz vremena drugog svjetskog rata, posebice onih dokumenata izbjegličke kraljevske jugoslavenske vlade koji govore o Hrvatskoj u ratnom periodu — od 1941. do 1943. godine. Već je jednu zbirku dokumenata objavio 1985, a zatim 1988. godine, edirao je još dvije knjige, i to pod naslovom: »Hrvatska u diplomatskim izvještajima izbjegličke vlade 1941—1943« (u izdanju zagrebačkog »Globusa« i Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, str. 337 i 381). Dokumenti koji su publicirani u te dvije knjige podijeljeni su u četiri grupe — prva donosi izbor građe iz kraljevskih vladinih izbjegličkih diplomatskih predstavništva, i to u Vatikanu, Bernu, Zürichu, Madridu, Lisabonu i Stochlomu. Druga daje materijal koji je nastao u Jeruzalemu, Ankari, Carigardu i Kairu, treća daje izvore iz Bunenos Aairesa, Montevidea i Rio de Janeira, dok su u četvrtu cjelinu uvrštena pisma i izvještaja S. Jakšetovića iz Züricha. Dokumenti izabrani za objavljivanje puni su dragocje221