ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)
Strana - 222
Vijesti. Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 209—246. nih podataka, ali i onih sumnjive vrijednosti ili netočnog sadržaja — na što upozorava priređivač. Sve tri knjige Lj. Bobana daju sada mnogo jasniju sliku Hrvatske u prve tri godine rata, nego što smo je do sada imali. Osobito se to odnosi na politiku izbjegličke kraljevske vlade prema Hrvatskoj i drugim jugoslavenskim zemljama te na tadašnji međunarodni položaj Jugoslavije. Ljubo Boban pronašao je te izvore u više naših i stranih arhivskih i drugih institucija, a objavio ih je u okviru tematsko-kronoloških cjelina. Djelo posjeduje znanstveni aparat i (instruktivno) kazalo, pa i ti dijelovi knjige znatno pridonose i znanstvenoj i općepublicističkoj prihvatljivosti knjige. (PETAR STRCIC) ZGODOVINSKI ČASOPIS, XLI, 3, Ljubljana 1987. četrdeset godina života zapravo je mladost kojoj život tek predstoji. Međutim, četrdeset i jedno godište bilo koje edicije više je nego zrelo doba, prema kojemu se moramo odnositi više nego s poštovanjem. A toliko godina ima naša najpoznatija slovenska povijesna publikacija — »Zgodovinski časopis« (Godište XLI), jedna od najažurnijih jugoslavenskih periodika, čiji treći svezak za 1987. imamo već u rukama (u tekućoj, 1987. godini, što je zaista rijetkost u našoj izdavačkoj produkciji). Izdanje je to Zveze zgodovinskih društev Slovenije, s glavnim i odgovornim urednikom dr Vasilijem Melikom na čelu. Svojom redovitošću i aktuaelnošću sadržaja, ta edicija postala je već pojam u našoj historijskoj publicistici, a otprilike isti obim edicije godinama u svakom svesku govori nam — ne samo začudno već i nevjerojatno za naše prilike — o stabilnosti financijske politike u SR Sloveniji prema ovakvoj vrsti znanstvene i stručne publicističke aktivnosti. U ovome je svesku — kao i u drugima — donesen obilan materijal, sa sadržajima koji su svaki na svoj način zanimljivi, od raspona interesa znanstveno-stručnog kruga čitalaca do onoga širega čitateljstva. »Ikonoklazam: njegov pomen za Bizanc in njegove posledice na Zahodu« P. Schreinera, »Bela krajina v poznem srednjem veku« D. Kosa, »Humanist Mihael Tiffernus (1488/89—1555), mentor vojvode Krištofa in mecen tiibinškega stipendija« C. Weismanna, »Toponimika in etnika v Trubarjevih predgovorih in posvetilih« J. Rotara, »Utrjevanje slovenskih mest za obrambo pred turskim napadi« I. Vojexa, »Vuk i Kopitar« K. Milutinovića, »Zasnova zgodovinskih tem in načrtovanje pouka« Š. Tro jara — naslovi su rasprava, a u zapise je svrstan tekst A. Vovka »Ustanovitev Yugoslav Emergency Council u New Yorku«. No, osobiti interes čitalaca izazvat će rubrika »Problemi in diskusija« i u njoj objavljena tri članka: »Karantanija — stara domovina Hrvatov?« (P. tših), »Prilog raspravi o današnjoj slovenskoj medievistici« (N. Klaić) i »Nekaj pojasnil k diskusiji 'Zgodovinopisje na Slovenskem danes'« (D. Nećak). Posebno treba registrirati šezdesetgodišnjicu života Töneta Ferenca, jednoga od najznačajnijih i najvećih slovenskih historičara, o kojem na uvodnom mjestu piše M. Stiplovšek, Danas je T. Ferenc znanstveni savjetnik Instituta za zgodovino delavskega gibanja i redovni profrsor Filozofskog fakulteta Univerziteta »Edvard Kardelj« u Ljubljani, a pisac je vrlo velikog broja knjiga i članaka iz najnovije slovenske odnosno jugoslavenske povijesti. U nekim svojim radovima o NOB-u pozabavio se i Istrom i Rijekom.