ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 219

Vijesti. Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 209—246. Istarskom saboru od 1861—1914, o nekim dokumentima iz 17. i 18. st., o arheografskoj djelatnosti Buzećanina Dragovana Šepića, o matičnoj knjizi vjenčanih od 1579—1664., o restauriranju i konzerviranju arhivske građe s područja Istre, o buzetskoj povijesnoj građi u Buzetskom zborniku i u izdanjima historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, o rudarenju u Buzešćini u 18. st., o protestantskim odjecima u 16. st., o KNOO i drugim NOO-ima Buzet, itd. Cijeli skup je svojim sadržajem okrenut prema bogatoj prošlosti ovoga istarskog kraja, dijelom temama iz arhivske problematike, a dijelom iz povijesne baštine. Bez obzira što nije u cjelini bio posvećen glavnoj temi, ovaj skup je dobar doprinos boljem poznavanju i građe i povijesti Buzešćine. (PETAR STRČIĆ) • • •• •• OLGA POPOVIĆ, »STOJAN PROTIĆ i USTAVNO RJEŠENJE NACIONALNOG PITANJA U KRALJEVINI SHS«, Beograd 1988. Monografija Olge Popović ima 155 stranica, a pored uvoda, zaključnih razmatranja, napomene i literature sadrži dva opsežnija dijela s potcjelinama: »Protić prema jugoslavenskom pitanju do ujedinjenja« i »O nastanku Protićevog nacrta i njegovoj sudbini o ustavnoj borbi do donošenja Vidovdanskog ustava«, te drugi dio: »Podela države na oblasti ili pokrajine po ustavnom nacrtu Stojana Protića«; »Pravno uređenje pokrajine po ustavnom nacrtu Stojana Protića«; »Državnopravni karakter pokrajinskog uređenja u Protićevom ustavnom nacrtu«; »Ideološki osnov i politički smisao Protićevog pokrajinskog uređenja«. U uvodnom dijelu autorica — navodeći predmet istraživanja — naglašava da se on sastoji u otkrivanju pravno-hisrorijskoga i »potencijalnog praktično-političkog značaja Protićevog ustavnog nacrta«. Dalje navodi literaturu, ističe problem njezine oskudnosti te činjenicu da Protić u našoj historiografiji nije dobio svog biografa. Zanimljivo je i to da se o osobnom Protićevom arhivu nije moglo ništa pouzdano saznati. U prvome dijelu, a u okviru poglavlja »Protić prema jugoslavenskom pitanju do ujedinjenja«, autorica se najprije osvrće na zbivanja prije prvoga svjetskog rata, a zatim govori o nastanku Protićeva nacrta i njegovoj sudbini tokom ustavne borbe u periodu do donošenja Vidovdanskog ustava. U drugom dijelu, pod naslovom »Podela države na oblasti ili pokrajine po ustanovnom nacrtu Stojana Protića«, autorica govori »o problemu podele države na oblasti u vreme nastanka prvog jugoslavenskog ustava«, i o podjeli na pokrajine u Protićevu ustavnom nacrtu. U poglavlju »Pravno uređenje pokrajine po ustavnom nacrtu Stojana Protića« O. Popović govori o organima vlasti u pokrajini, djelokrugu rada pokrajina, funkciji vlasti organa pokrajinske samouprave i nadzoru države nad njom te učešću pokrajina u obrazovanju i radu organa centralne vlasti. Dalje, autorica, u okviru posebnih poglavlja, obrađuje »Državnopravni karakter pokrajinskog uređenja u Protićevom ustavnom nacrtu« i »Ideološki osnov i politički smisao Protićevog pokrajinskog uređenja«. U zaključnom razmatranju autorica podsjeća da je Protić od juna 1917. do maja 1920. bio na čelu vlade Kraljevine SHS i »jedan od najutjecajnijih političara u procesu stvaranja jugoslavenske države«. Nakon rušenja Ženevskog sporazuma preuzeo je »kormilo unutrašnje jugoslavenske politike zvanične Srbije, a i Radikalne stranke u svoje ruke« i nastojao da oko jugoslavenskog ujedinjenja i unutrašnjeg uređenja države provede svoje zami-