ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 218

Vijesti. Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 209—246. zapisnici nemaju samo lokalnu ili regionalnu vrijednost. Ništa manje o tome ne bi govorilo ni nabrajanje ljudi koji se u zapisnicima spominju. Ako nam se čini da to smijemo zaobići u ovako kratkom prikazu, mislimo da radi ilustracije treba barem malo dotaknuti sadržaj kazala stvari i zanimanja. Evo nekoliko natuknica: advokat, apoteka, apotekar, babica, bataljon, biskup, bolnica, gradska, carina, ceh (bačvarski, kolarski, kovački, mesarski, stolarski, trgovački

...), čedomorstvo, čin vojske (general, potpukovnik, zastavnik ...), desetina, gimnazija, groblje, groznica, ilirski, komora, liječnik, lijek, obrt (sa gotovo 50 natkunica), pisar, poštar, pravoslavci, sajam, sud, sudac, učitelj, urbar itd. itd. Natuknice nam govore same po sebi. Važan je i popis najčešćih kratica (XXVI i XXVII). Nije na odmet spomenuti da je knjiga prije objavljivanja prošla recenziju dvojice eminentnih stručnjaka, prof, dr-a Josipa Adamčeka i prof. Ive Mažurana. Možda bi se zamjerka mogla izreći uz posljednju informaciju u ovoj knjizi, a ta je, da je knjiga tiskana u svega 500 primjeraka. Naime, s obzirom na vrijednost ovog povijesnog izvora za očekivati je da će knjiga izazvati veće zanimanje ne samo u nas nego i u susjednoj Austriji i Madžarskoj. Smatramo da će ovaj rad, izvrsno poslužiti ne samo u pitanjima povijesti Osijeka, a i šire, već i stručnjacima različitih profila: arhitektima, pravnicima, poljoprivrednim stručnjacima, lingvistima (priređivač, naime, daje i vrlo stručnu analizu jezičnih i pravopisnih karakteristika) itd. te iskreno želimo da društvena zajednica posluša riječ glavnog urednika, sadašnjeg direktora ove vrijedne arhivske ustanove, mr-a Ante Vukadina, te da osiguravanjem sredstava pomogne izdavačku djelatnost Historijskog arhiva u Osijeku. Ne treba sumnjati da će u tom slučaju ovaj Arhiv ispuniti svoje obećanje dano u »Riječi glavnog urednika« na početku ove knjige: »Predajući javnosti na korištenje ovu knjigu, najavljujemo da nam je želja svake godine prirediti po jednu knjigu vrijedne arhivske građe.« Historijski arhiv u Osijeku ima za to predispozicije: odličnu ekipu stručnjaka, entuzijazam i radni elan. Poželimo mu da rezultati u 5. deseljeću njegova postojanja i u svim daljnjim desetljećima budu još veći i opipljiviji. (JAKOV JELINČIĆ) OSAMNAESTI BUZETSKI DANI O »IZVORIMA ZA POVIJEST BUZEŠĆINE« (1987). Društvo arhivskih radnika Zajednice općina Rijeka, Katedra Čakavskog sabora i OK SSRNH Buzet, u suradnji s Arhivom Hrvatske i još sedam institucija iz Rovinja, Pazina, Rijeke, Pule i Buzeta, u sklopu 18. znanstvenog skupa »Buzetski dani 87« 2. i 3. rujna 1987. god. priredili su simpozij s temom o izvorima za povijest Buzešćine. Taj sjeverni dio Istre poznat je kao kraj gdje su vrlo živi tragovi temelja glagoljske kulture, kao područje u kojemu su bili i centri NOR-a i socijalističke revolucije. U vezi s time neobično su značajni izvori — i oni kameni i oni arhivski. U seriji sličnih skupova (Poreč, Umag, Opatija, Crikvenica, itd.) Društvo arhivskih radnika sa svojim suorganizatorima uspjelo je okupiti 19 znanstvenih i stručnih radnika i na jednom mjestu Obraditi osnovnu temu skupa, a bez toga se ne može zamisliti početak niti jednog istraživanja. Tako je bilo riječi o građi o Buzetu i buzetskom kraju koja je pohranjena u Arhivu Hrvatske i Arhivu Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske, o 218