ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)
Strana - 192
Recenzije i prikazi. Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 159—207. preležan dio časopisa čine rubrike Rasprave i vijesti te Internacionalni časopisi u kojima se iznosi vrlo pedantno i sistematično obiman materijal u vezi s arhivskom strukom, tako da se njegovim proučavanjem dobiva praktički potpun pregled arhivističke aktivnosti i teoretskih doprinosa struci u većem dijelu svijeta. Stoga je ovaj časopis potreban svakom arhivistu koji želi biti u toku zbivanja unutar svjetske arhivistike i to prvenstveno kao izvor informacija na osnovu kojih je tekar moguća orijentacija za daljnje izučavanje unutar područja njegovog specifičnog interesa. Pavle Radić : LA GAZETTE DES ARCHIVES, 132—139/1986—1987. Uvodni članak u broju 132/1986 posvećen je decentralizaciji arhivske službe u Francuskoj. Francuski socijalisti su, nakon izborne pobjede 1981, poduzeli niz značajnih reformi francuskog društva. Jedna od osnovnih točaka njihovog programa je decentralizacija vlasti na svim razinama. Tako je i arhivska služba sada u izvjesnoj mjeri decentralizirana. Pored ostalih priloga u ovom broju je bibliografija arhivskim informativnih pomagala, objavljenih u Francuskoj, u 1985. godini. René Rémond pokušava definirati pojam političkog radnika u raspravi: Što je političar (br. 133/1986, str. 115—122). Danas je pojam političara znatno širi — u političku aktivnost uključeno je znatno više ljudi jer je izborno tijelo veliko (svi punoljetni građani) i jer je porastao opći interes za politiku. Po autoru — profesionalni političar treba zadovoljavati dva uvjeta: opseg njegove odgovornosti mora biti primjeren i njegova politička djelatnost mora biti izrazita. (U protivnom bi u demokratskom društvu svaki građanin bio politički radnik jer je na ovaj ili onaj način politički aktivan.) Danas u Francuskoj ima između 20.000 i 30.000 profesionalnih političara. Autor ih rangira u nekoliko skupina. Prvu skupinu čine članovi vlade sa svojim političkim štabovima, drugu skupinu čine više službenici u centralnoj i lokalnoj upravi, slijedeću skupinu bi činili poslanici u Narodnoj skupštini i vijećnici regionalnih vijeća, posebna skupina su stranački vođe i aktivisti i, konačno, specifična grupa su profesionalni komentatori, analitičari i promatrači političkog života. Građa koja nastaje djelatnošću ovih subjekata je zanimljiva za arhiviste, odnosno ima određenu arhivističku vrijednost. Središnje mjesto u ovom broju časopisa ima članak Perine Canavaggio: Čuvanje predsjedničkih arhiva u Sjedinjenim Državama (i.b., str. 123—141). Spisi američkog predsjednika su skoro dva stoljeća smatrani privatnim vlasništvom. Tek ih zakon od 1978. određuje kao vlasništvo naroda. Predsjedničke knjižnice se i dalje osnivaju privatnim sredstvima, ali njima upravlja sada NARS (National Archives and Records Service). One su zapravo spomen-knjižnice u kojima su pohranjeni svi materijali vezani za djelatnost predsjednika čiji je mandat istekao. F. D. Roosevelt je prvi predsjednik koji je poklonio naciji svoj arhiv, a izgradnju memorijalne biblioteke omogućila je akcija prikupljanja sredstava iz privatnih izvora. Za Rooseveltovim primjerom se poveo i njegov nasljednik Hoover i svi slijedeći predsjednici. Kongres donosi 1955. Zakon o predsjedničkim biblio-
