ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 188

Recenzije i prikazi. Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 159—207. u Časopis za arhivstvo, diplomatiku i povijest (Zeitschrift für Archivkunde, Diplomatik und Geschichte). U ovoj kronologiji konstituiranja arhivistike kao znanosti kao važna godina pojavljuje se 1863. kada se bibliotečna znanost odvaja od arhivističke znanosti. Egzaktnije i modernije promatranje arhivistike kao znanosti javlja se 1887. g. kada austrijski historičar Oswald Redlich u svojoj habilitacionoj radnji i pristupnom predavanju razmatra povijest arhiva i modernu arhivsku organizaciju. Početkom 20. stoljeća arhivska znanost smješta se u kompleks pomoćnih historijskih znanosti, ali se ponekad uzima, posebno u Göttingenu i Beču, kao posebna, »temeljna« znanost (Grundwissenschaft).

3 1953. direktor Vajmarskog arhiva, Willi Flach, u jednom članku egzaktno određuje arhivistiku kao znanost koja se njeguje kao posebna disciplina u okviru historijskih znanosti.

4 U to vrijeme, u diskusiji oko određenja arhivistike kao znanosti, sudjeluju još Wolfgang Leesch, Georg Wilhelm Sante i Georg Enders, da bi se negdje 1956. g. arhivistika odredila kao »nauka (Lehre) u oblicima organizacije pisanih dobara (Schriftgutes).

5 S druge, pak, strane u istočnoj Evropi određuje se arhivistika kao znanost, s time da ona mora biti »partijska«, što znači da mora stajati na »stajalištu radničke klase za koje jamči objektivna stvarnost«.

6 Prema tome, u krajnjoj crti, arhivistička znanost je određena »interesima socijalističkog društva«.

7 Na kraju teksta člankopisac se osvrće na nadolazeću informatičku eru u kojoj će, prema njegovom mišljenju, sve više važiti pravilo: minimum dokumentacije — maksimum informacije.

8 Drugi autorski tekst, Prilog problematici središnjeg arhiva templara (Zum Problem des Templar-zentralarchivs),

9 tekstopisca Rudolf a Hiestand-a, daje kratki pregled povijesti reda templara,

10 naročito s obzirom na njihov tragičan kraj (1291) kada je francuski kralj Filip Lijepi, uz obilatu pomoć pape Bonifacija VIII, nasilno ugušio ovaj viteško-monaški red pod optužbom da su se, sveukupno uzevši, pripadnici ovog reda povezali s nečastivim silama; da li su templari zaista bili krivi barem prema nekima od točaka optužbe, pa onda, što se je krilo ako su optužbe točne, iza nekih misterioznih i okultnih radnji, to danas ne intrigira samo historičare nego i širu javnost, osobito onu koja se zanima za okultne misterije, kao recimo Sveti Gral i sl.

u Jedno od najinteresantnijih pitanja u vezi s templarima, barem što se tiče historiografije, jest sudbina njihovog srdišnjeg arhiva. U 18. st. uzimale su se u obzir dvije mogućnosti: ili je arhiv 1312. g. propao ili ga je zadnji Veliki Majstor reda 1306. ponio, zajedno s blagom reda, na put za papin dvor. Krajem 18. st. utvrđeno je da središnji templarski arhiv nije ostao 3 Ovdje, zapravo, temeljna znanost (Grundwissenschaft) predstavlja znanost (Wissenschaft) u odnosu na nauku (Lehre) koja je pretpostavljena samo kao znanost. 4 Dakle, u okviru historijskih znanosti imamo samu historiju, pomoćne historijske znanosti (ili nauke) i arhivistiku. s Az, 6. * ibid., 9. ? Ibid., 11. 8 Naravno, ovo se odnosi na noviju građu koja će biti kompjuterizirana (prevedena na jezik mikroračunala i tako pohranjena) i kompjuterski sistematizirana (kako građa tako i njen sadržaj bit će »programirani«). ' AZ, str. 17—38. 10 Misli se na Vitezove svetog hrama (groba Isusovog) ili hramovnike. 11 Sveukupno uzevši, budući da su se optužbe kretale od čarobnjaštva do općenja (preko tzv. glave koja govori) s nečastivim silama. 188