ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 189

Recenzije i prikazi. Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 159—207. na Malti; ostala su, dakle, pitanja: da li je središnji arhiv templara uništen i gdje se je to onda zbilo, odnosno ako nije uništen gdje se sada nalazi. Ova pitanja intrigiraju i danas mnoge ozbiljne historičare, a traganje za odgovorima na ova pitanja nalikuje na kriminalističke priče; dio ovakvih priča, s obzirom na arhivsku struku iznosi vrlo temeljito i dokumentirano tekstopisac ovog članka. Postoji nekoliko teorija gdje je bio ili gdje bi se mogao nalaziti ovaj arhiv, ali člankopisac se priklanja, doduše oprezno, mišljenju da je arhiv izgubljen, mada se je, možda, jedan njegov dio nekoć mogao vidjeti u Parizu, i to u okviru arhiva ivanovaca. U svakom slučaju ovo intrigantno pitanje ostaje i dalje otvoreno. Slijedeći članak, čiji je autor Elizabeth-a Noichl, pod naslovom »Osnivačka povelja« kaptola u Dietramszell-u (Die »Gründungsurkunde« des Chorherrenstifts Dietramszell) i podnaslovom Tegernzeska krivotvorina iz zadnje Četvrtine 12. st. (Eine Tegernseer Fälschung aus dem letzen Viertel 12. Jahrhunderts) (str. 39—56), ima unekoliko karakter diplomatike, doduše tijesno isprepletene s arhivistikom. U svakom slučaju ovaj rad pokazuje kako u nekim slučajevima dolazi do uske veze i isprepletenosti diplomatike i arhivistike, što zorno ukazuje na potrebu širokog obrazovanja arhivista i u odnosu na područje pomoćnih historijskih znanosti. Osnivačka povelja Kaptola u Dietramszell-u, datirana 1102. g., koja se pojavljuje od 1703. g. i koja se pripisuje biskupu Heinrich-u I. od Freisinga, ovdje je podvrgnuta temeljnoj analizi koja se može raščlaniti na analizu povijesne predaje, komparativnu analizu sadržaja te, glede slične povelje, komparativnu analizu pisma i pečata; na temelju tako obimnog i temeljitog uviđaja dolazi se do zaključka da je ova povelja falsifikat nastao u zadnjoj četvrtini 12. stoljeća povodom potrebe legaliziranja privilegija spomenutog kaptola. Posljednji ovdje prezentirani autorski članak, Nalozi braunšvajskog Ministarskog vijeća (Braunschweigische Kabinettsorders) (str. 57—68), autora Wolf-Dieter Mohrmann-a, bavi se historijskim pregledom razvoja forme naloga navedenog vijeća, ali i formom naloga samog braunšvajskog suverena čija je klasična forma određena 1713. g. za vrijeme vladavine Wilhelma I. od Pruske. U Braunschweig-u ovaj stil zapovijedi uvodi herzog Karl I. početkom 18. stoljeća, a nastavlja njegov sin Karl Wilhelm Ferdinand. U daljnjem toku članka podrobno se ilustrira na primjerima ovaj način službenog ophođenja te određeni uzorci pisanja naloga, gdje se važnost polaže na način oslovljavanja, formu kneževskih zapovijedi i si. Mada ima određenih odstupanja, nalozi ministarskog vijeća i kneza tokom vremena sve se više približavaju, isto kao i politika, pruskom uzoru, da bi se povezivanjem obje, braunšvajske i pruske dinastije, ovi nalozi potpuno uniformirali. Ovaj rad, škrt po zaključcima, ali obrnuto proporcionalno ispunjen vrijednim sadržajem pokazuje kako stručan i temeljan arhivistički rad može biti od koristi historiografiji, a da se ni na koji način suviše ne udaljava od područja arhivske struke. Općenito, svi ovdje navedeni radovi ukazuju na jedno šire i, rekli bismo, plodotvornije, ali i zahtjevnije shvaćanje arhivistike, koja uz »čisto« sređivanje građe daje kao nusprodukt i vrijedne priloge historiografiji te tako ušteđuje historičarima mnoga mukotrpna istraživanja koja se u ovom slučaju, kako vidimo, mogu raditi i uz osnovnu arhivsku djelatnost.