ARHIVSKI VJESNIK 31. (ZAGREB, 1989.)

Strana - 168

Recenzije i prikazi. Arhivski vjesnik, 31/1988. sv. 32, str. 159—207. anketu, a među njima i iz Jugoslavije, što je omogućilo da se dođe do približno prave slike o vrstama, nastanku, čuvanju i korištenju ove građe te problemima koji se pritom javljaju. Na plenarnoj sjednici pored glavnog referata Paul Rene-Bazina, čuli su se i kratki koreferati na istu temu. Koreferati su u nekim detaljima veoma dragocjeni: Wolfang Klaue iz DR Njemačke, »Audiovizuelni dokumenti kao arhivska građa«, Chrisitophor H. Roads iz Engleske, »Radio i televizijski zapisi kao arhivska građa«, Trudy Huskamp Peterson iz SAD, »Informatički arhivi«; (pod tim naslovom podrazumijevaju se dokumenti nastali putem računala, što je vidljivo i iz originalnog naslova na engleskom jeziku: »Machinereadable records as archival materials«), Maja I. Burmanova-Veltčeva i Jarma S. Krajčeva, »Mikrooblici kao arhivska građa«, Saliou Mbaya iz Senegala, »Usmeni arhivi« (koreferat je izazvao veliku zainteresiranost prisutnih, jer se radi o nekoj vrsti memoarske građe koju treba dopuniti s više vrsta dokumenata što se čuvaju u kolonijalnim metropolama) i Jean-Pierre Wöllot, »Integracija novih arhivskih materijala u postojeće arhivske službe ili stvaranje specifičnih institucija«. Uvečer istog dana sudionike kongresa primio je generalni direktor francuskih arhiva Jean Favier, a nakon toga je francuska vlada priredila večeru za sve sudionike. Sutradan, 24. kolovoza, održana je druga plenarna sjednica. Glavni referat pod naslovom: »Konzervacija novih arhiva« održao je Feodor M. Vaganov, voditelj Arhivske direkcije pri Savjetu Ministara SSSR. Za razliku od prethodnog glavnog referata Rene-Bazina, Vaganov je pretežni dio referata izradio na temelju iskustva u SSSR-u, te na odgovorima iz DR Njemačke, Španjolske, Kanade, NR Kine, Poljske, SAD, Finske, ČSSR i Švedske. Temu je razradio u tri glavna poglavlja. »Novi arhivi — neminovna posljedica socijalne evolucije«. Zadržao se na karakteristikama nekonvencionalnih nosilaca informacija, na selekciji i preuzimanju audioveizuelnih, videoprogramskih dokumenata, na preuzimanju znanstvene, tehničke i informatičke dokumentacije i na načinima konzerviranja ove vrste arhivske nekonvencionalne građe. U drugom poglavlju: »Konzervacija dokumenata na netradicionalnim nosiocima« govorio je o potrebama i pojedinostima koje traži konzervacija novih arhivskih materijala, o potrebama specijalne opreme za spremišta nekonvencionalne građe, o kontroli tehničkog i fizičko-kemijskog stanja konzerviranih dokumenata, o problemima i načinu restauriranja i konzerviranju, te ponovnom kopiranju u toku konzervacije ove vrste dokumenata, o sigurnosnim fondovima kopija najvrednijih dokumenata, o potrebnim propisima i pravilima kojih se treba pridržavati u toku rada na restauriranju dokumenata, o korelaciji između konzervacije i korištenju arhiva na nekonvencionalnim nosiocima. U trećem poglavlju zadržao se na konzervaciji »novih arhiva« i na problemima kadra. Na kraju referata o tabelama koje je također izradio na temelju ankete. U prvoj je prikazao vrstu i broj definitivno restauriranih dokumenata u pojedinim zemljama, navodeći posebno podatke za video dokumente, filmove, fotografije, zvučne dokumente i dokumente nastale na magnetskim trakama. U drugoj tabeli iznio je podatke o standardima koji se primjenjuju u SSSR, a odnose se na propisanu temperaturu odnosno vlagu i to posebno za crno-bijeli film na triacetatnoj podlozi, a još posebno na nitratno celuloznoj podlozi; posebno su iznijete vrijednosti za čuvanje filmova u boji, trakama, gramo-