ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1988.)

Strana - 41

Petar Strčić, Administrativno uređenje Istre i kvarnerskih otoka od 1814 — 1847. Arhivski vjesnik, 31/1987, str. 39-43. God. 1817. osnovan je apelacioni sud u Rijeci za primorske zemlje i Riječki okrug, ali je apelacija od 1822. bila u Celovcu. Sud iz Kopra prenesen je 1821. u Rovinj, a već od 1815. kada je na području »Kraljevine Ilirije« uveden austrijski Opći građanski zakonik, Građanski parnični postupak i Krivični zakonik, uredovni jezik bio je i u autrijskom dijelu Istre talijanski. Pravni sistem postepeno se ujednačava, a jedan od znakova na tom putu bilo je ukidanje glagoljskog notarijata 1819, što je naročito pogodilo područje otoka Krka; sada se u načelu počinje upotrebljavati talijanski jezik. Kao i drugdje, u Istri se osjeća i dalje općenita tendencija da uprava, sudstvo i financije prijeđu postepeno iz ruku zemljišne gospode i povlaštenih gradskih općina u ruke osoba koje su neposredni je vezane za centralnu vlast; pri tome se stvaraju i nove administrativne cjeline. No, Austrija ne postupa u Istri radikalnije pri traženju novih upravnih rješenja niti stvara upravu kao rezultat tada poznatih mogućnosti. Nešto kasnije uređene su i nove crkvene međe, u skladu s pomjeranjem državnih granica, tako da su papinim odlukama reorganizirane istarske i otočke biskupije. Od više njih sastavljene su dvije biskupije: Porečko-puljska sa sjedištem u Poreču (1828) i Tršćansko-koparska sa centrom u Trstu (1832); nadležna nadbiskupija postala je Gorica. God. 1828. ujedinjeni su i Kvarnerski otoci u jednu biskupiju. Pokrajinske granice nisu se ipak u svemu poštovale, pa je u tršćansko-koparskoj biskupiji pridruženo i buzetsko i kastavsko područje, a Krčkoj Rab i dio Paga, koji su inače administrativno pripadali Dalmaciji. Ono nešto pravoslavnih i dalje je ostalo u sastavu Dalmatinsko-istarske eparhije. Istarsko (ili »Tršćansko«) okružje imalo je 1818. godine 130.498 stanovnika, a od toga kotar odnosno područje Buzeta 8115, Kopra 19108, Pirana 10564, Buja 7031, Motovuna 10163, Poreča 7908, Rovinja 10147, Vodnjana 10694 i Pule 4371. Područje Riječkog kotara imalo je 128.783 stanovnika, a od toga istarsko-otočki kotarevi odnosno područja: Podgrad 9498, Kastav 10148, Lovran 4980, Labin 4964, Pazin 13992, Krk 10077, Cres 6094 i Lošinj 6410. Najveće mjesto Istarskog okružja bio je 1818. Rovinj sa 8863 mještana. Najveći dio stanovništva — kao i do tada — sačinjavali su Hrvati, ali je uredovni jezik sa strankama posvuda bio uglavnom talijanski (njemački se upotrebljavao u višim administrativnim i vojnim oblastima, osim u sudstvu), iako je 1827. objavljena carska uredba prema kojoj okružni komesari u Kraljevini Iliriji moraju poznavati jezik kojim se služi narod u kraju gdje oni rade; ta je odredba ponovljena 1833. i 1835, što dokazuje da se vladini zahtjevi nisu provodili. Međutim, kada je dolazilo do kriznih situacija, kao, npr., u doba epidemije kolere, onda su zdravstvene vlasti objavljivale uputstva i na talijanskom, hrvatskom i slovenskom jeziku. I najveći broj stanovnika, dakle hrvatskog, živio je na selu, te uglavnom u gradićima41