ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1988.)
Strana - 42
Petar Strčić, Administrativno uređenje Istre i kvarnerskih otoka od 1814 — 1847. Arhivski vjesnik, 31/1987, str. 39—43. -kaštelima istočne Istre i nekih Kvarnerskih otoka. Gradsko se stanovništvo, uglavnom talijanaško i talijansko najviše nalazilo na zapadnoj obali Istre. U ovom razdoblju i kasnije, sve do 1849, u Istri ima malo povijesnih zbivanja koja nisu bila vezana uz krajnji sjeverozapadni, tršćanski dio poluotoka, a u manjem dijelu uz istočni, riječki dio Kvarnerskog zaljeva. To treba zahvaliti ne samo upravnom položaju Trsta, kao sjedišta Gubernija Austrijskog primorja, već i njegovu velikom privrednom značenju. Taj je grad bio i jedina važna luka Cislajtanije, pa i cijele Monarhije, upadljivo forsiran od feudalno-kapitalističkih grupacija u zapadnom dijelu Carevine. Ekonomska baza toga pomorskog, industrijskog i nadasve trgovačkog centra ubrzano je rasla i u ovom razdoblju, pa se i tome ima zahvaliti da se nije toliko osjećao njegov periferni geografski položaj prema Istarskom poluotoku; njegova centripetalna snaga bila je tolika da je znala i negativno utjecati na razvoj Istre i otoka. No, Trst je bio vrlo snažan centar slovenskog naroda; u njemu su živjeli i Hrvati, a i pripadnici drugih slavenskih naroda (osobito su Srbi i Česi bili utjecajni zahvaljujući svojem udjelu u privrednom životu grada i šire okolice), što je pozitivno djelovalo na razvoj budućih političkih činilaca. Ipak, s obzirom na to da se Trst sve više orijentirao na srednjoevropsko zaleđe, talijanaško-talijanski vladajući sloj u Istri, dobrim dijelom slijedeći tradicionalne veze, još je uvijek više okrenut prema Veneciji. Rijeka se sporije razvijala od Trsta, a utjecala je na život uglavnom istočne Istre i donekle Kvarnerskih otoka. U razdoblju od 1835—47. nema hitnijih administrativnih promjena u Istri i na Kvarnerskim otocima, iako su kranjski staleži 1839. zahtijevali da im se »kranjska«, tj. austrijska Istra s devinskim područjem vrati. Gubernij Austro-Ilirskog Primorja u Trstu i dalje upravlja Istarskim okrugom. Unatoč strogo centraliziranoj njemačkoj upravi osjeća se popuštanje birokratsko-vojničke stege, pa je nekim općinama 40-ih godina omogućeno da svoje predstavnike biraju. Međutim, i to malo demokratizacije je od starih struktura zloupotrebljavano — možda je i zbog toga u četvrtom desetljeću opće upravno stanje u općinskim zajednicama bilo vrlo loše: nema, npr., sistema i reda u upravi općinskih dobara koja pojedinci često prisvajaju. Uprava okružja i financija u Pazinu još uvijek je njemačka, ali je kotarski sud bio talijanaško-talijanski, zahvaljujući i lokalnim feudalcima o kojima je ovisilo imenovanje sudaca. Apelacioni sud nalazi se u Celovcu, sudska oblast zasjeda u Pazinu i Belaju, a za Istru su u nekim krivičnim, kriminalnim, trgovačko-mjenbenim i pomorskim stvarima nadležni posebni sudovi u Rovinju i Trstu. Godine 1835. Okrug se dijeli na područja komesarijata prve, druge i treće klase koji su nadležni za upravno-sudske poslove. Djelovao je i posebni Komesarijat za ceste (u Pazinu), a specijalni sanitarni organi 42
