ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1988.)

Strana - 140

Ivo Perić, Iz prepiske Melka, Pera i Ivanke Čingrija (1883 — 1918). Arhivski vjesnik, 31/1987. str. 139—162.. 17 godina) i 48 godina, uzastopno, zastupnik u Dalmatinskom saboru. Dužnost predsjednika dalmatinske Narodne hrvatske stranke obavljao je od 1900. do 1905, a dužnost predsjednika Hrvatske stranke u Dalmaciji vršio je od 1905. do 1908. Kao ugledan stranački vođa i borac za politiku novoga kursa predsjedavao je skupu hrvatskih političara u Rijeci na kojem je bila donesena glasovita Riječka rezolucija. (Opširniji podaci o njegovu životu i radu izneseni su u mojoj studiji, tiskanoj u »Radovima Instituta za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu« br. 12/1979, str. 127—264). Od dalmatinskih političara, narodnih preporoditelja, koji su stupili na političko poprište odmah po uvođenju ustavnosti 1860/61, on je bio jedini ikoji je doživio slom te monarhije. U naoionalno-političkoj borbi na dalmatinskom tlu u tom razdoblju (1861—1918) sudjelovalo je nekoliko generacija političkih boraca. Ima više primjera da su i sinovi očeva političara također postali političari, kao što su npr., da spomenemo makar poznatija imena, bili: Pero Klaić — sin Miha Klaića, Josip Kulišić — sin Krsta Kulišića, Roko Arneri — sin Rafa Arnerija, Kruno Tripalo — sin Petra Tripala, Melko Čingrija — sin Pera Čingrije. Život i politički rad Melka Čingrije nisu još bili predmet zasebnog istraživanja i obrade. A vrijedilo bi da se obavi taj posao. Ovdje, koliko je to za ovu svrhu potrebno, predočit ćemo, u najkraćim crtama, životopis Melka Čingrije. Rođen je 1. IV 1873. u Dubrovniku, gdje je završio osnovnu školu 1883. i gimnaziju 1891. U djetinjstvu se družio s tri godine starijim Franom Supilom, u čijem je društvu raspravljao i o političkim temama. Na Melkove političke preokupacije najviše je utjecalo to što mu se otac Pero aktivno bavio politikom, te se često i u kući razgovaralo o politici, komentiralo pisanje političkih novina i slično. Kao 12-godišnji dječak, u šk. 1884/85. g, pripadao je tajnom đačkom društvu koje je bilo antiaustrijski raspoloženo i imalo je svoju političku devizu: »Dole sa svim što na Niemce sieća!« Tada, nalazeći se u II razredu gimnazije, bio je isključen iz gimnazije za tri semestra jer je njegova tajna družina, u kojoj je Šupilo imao glavnu ulogu, odlučila da neće pozdraviti carevića Rudolfa, kad ovaj bude prolazio Stradunom za svoje posjete Dubrovniku u veljači 1885. (Ta mu je kazna isključenja iz gimnazije, na očevu žalbu, bila smanjena na 1 semestar s pravom polaganja razrednog ispita). Po svršetku gimnazije studirao je pravo u Beču, Zagrebu i Grazu. U Grazu je diplomirao i doktorirao. Sedmogodišnju odvjetničku praksu (1896— —1903) proveo je u odvjetničkoj kancelariji svoga oca Pera i u dubrovačkim sudskim ustanovama (kotarskom i okružnom sudu). Od kraja 1903. radi kao odvjetnik. Politički je djelovao najprije u okviru Narodne hrvatske stranke, a potom, kad se ona fuzionirala sa Strankom prava u Hrvatsku stranku, bio je pristaša Hrvatske stranke. Od 1903. do 1908. bio je zastupnik u Dalmatinskom saboru, a od 1911. do 1918. zastupnik u Carevinskom vijeću. Od 1911. do 1914. bio je načelnik 140