ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1987.)

Strana - 79

Vjekoslav Majcen, Filmski fond škole narodnog zdravlja »Andrija štampar« u Kinoteci Hrvat- ske. Arhivski vjesnik, 30/1987. str, 71—88. rodnog zdravlja. Uz svoje veliko iskustvo mnogo toga je i samostalno snimio, a da to nigdje nije posebno isticao. U snimanju igranih filmova bili su angažirani i zagrebački kazališ­ni glumci. Među njima: Krunoslava Erbić-Frlić, Mato Grković, Jelena Lu katela, Predrag Milanov, Zvonko Tkalec, Jozo Matković, Micika Žličar, Branko Tepavac, Desa Makušinska, Vera Simić i članice baleta: Zora Marković, Zlata Lanović i dr. Kao glumci-amateri iskušali su se i poneki službenici Škole, a svoj glumački debut imao je u ovim filmovima i Branko Marjanović, sin Mi­lana Marjanovića i kasnije jedan od naših najboljih dokumentarista. U ovome razdoblju (1929—1939) snimljen je pretežan broj filmova Škole narodnog zdravlja. Uz zdravstveno-edukativne i dokumentarne filmove Škola je, prateći značajne događaje, snimala i filmske reporta­že, kao što je rad seljačkih sveučilišta, pogrebe Radića i Basaričeka, po­greb Matka Laginje, početak gradnje Novinarskog doma u Zagrebu i dr. Najplodnija je bila 1929, kada je snimljeno ravno 30 filmova. 23 Kas­nije se Škola susreće sa sve većim materijalnim poteškoćama pa taj broj opada. I igrani i dokumentarni filmovi izrađivani su u desetak i više kopija. Često je rađeno i nekoliko verzija istog filma (za grad i se­lo), filmovi su iz godine u godinu dopunjavani novim snimcima ili za­mjenjivanjem istrošenih ili neadekvatnih kadrova. U stvari, neprekid­nim snimanjem stvorena je velika filmoteka filmskog materijala, pa se je često pretraživanjem mnogo ranije snimljenog materijala montirao film koji je bio potreban u određenom trenutku. 24 Posebno je takav na­čin rada bio prisutan nakon donošenja zakona o filmu (1930. g.), pre­ma kojem su kinematografi obvezatno morali prikazivati određen broj domaćih filmova. Tada je Škola narodnog zdravlja, (iako bez odobre­nja Državne filmske centrale), lakše plasirala svoje filmove, pa je iz snimljenog materijala montirano oko 50-tak kratkih dokumentarnih filmova koji su kao predigre prikazivani u kinematografima. To danas stvara posebne teškoće prilikom sređivanja filmskog materijala jer se čitavi dijelovi pojedinog filma ponavljaju u drugom filmu ili se zajedno pojavljuju snimci snimljeni u dosta velikom vremenskom rasponu. Kopije filmova izrađivane su za naručioce iz različitih krajeva Ju­goslavije. Prema dokumentaciji Škole, filmovi su samo u 1934. g. u svo­me radu koristili Higijenski zavodi i druge institucije u Skopju, Novom Sadu, Cetinju, Splitu, Nišu, B. Luci, Sušaku, Ljubljani, Sarajevu, Varaž­dinu. Radi korištenja filmova u različitim krajevima Jugoslavije, u Ško­li narodnog zdravlja izrađivale su se posebne kopije filmova s tekstovi­ma prevedenim na ekavicu, pisanih ćirilicom, ili prevedeni na slovenski 23 Filmovi izrađeni u foto-filmskom laboratoriju Škole narodnog zdravlja u Zagrebu 1929. godine (Dokumentacija Škole narodnog zdravlja) 24 Tekst u filmu »Film u borbi protiv bolesti«, snimljen 1934. god. i pri­kazan na Međunarodnom kongresu za edukativni film u Rimu. 79

Next

/
Thumbnails
Contents