ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1987.)

Strana - 76

Vjekoslav Majcen, Filmski fond škole narodnog zdravlja »Andrija Štampar« u Kinoteci Hrvatske. Arhivski vjesnik, 30/1987. str. 71—88. sadržaja i načina filmske obrade toga sadržaja koji će biti primjereniji i prihvatljiviji sredini kojoj je namijenjen. 3. Vlastita filmska produkcija Škole narodnog zdravlja. Prvog rujna 1926. god. osnovan je Higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja u Zagrebu, radi toga da se okupe »... pod jednim krovom sve one socijalno higijenske ustanove u Hrvatskoj koje gravitiraju jednom zajedničkom cilju, čuvanju narodnog zdravlja sredstvima socijalno terapeutskima u većem omjeru i u većem opsegu.«

16 Okosnica nove ustanove bio je Epedimeološki zavod s novoosnovanom Školom narodnog zdravlja, a zatim su u sastav Zavoda ušle do sada samostalne ustanove: Institut za socijalnu medecinu, Pasteurov zavod, Bolnica za zarazne bolesti, Zavod za produkciju animalne limfe.

17 Dosadašnje ustanove postale su odjeljenja novog Zavoda, no još će neko vrijeme — sve do useljenja u novu reprezentativnu zgradu koja je izgrađena sredstvima Rockfellerove fundacije (1927) — gotovo samostalno djelovati. Osnivanjem Higijenskog zavoda sa Školom narodnog zdravlja započeto je drugo razdoblje razvoja zdravstveno edukativnog filma u kome će započeti ostvarivanje ambicioznijeg programa s ciljem da težište sa distribucije i obrade stranog filma prenese na stvaranje uvjeta za vlastitu, originalnu filmsku proizvodnju. Početkom 1927. god. dolazi u zdravstveno propagandni odio Instituta Milan Marjanović koji postupno zamjenjuje Vandu Novosel na mjestu šefa odjela. Milan Marjanović (1879—1955.) tada je već afirmirani publicista, književni kritičar i javni radnik. Upravo se je vratio iz SAD gdje je organizirao izložbu Meštrovićevih skulptura u nizu velikih američkih gradova. U to se vrijeme u SAD izvodila i njegova drama »Tlavata«, a jedno vrijeme proveo je i u izučavanju filmske tehnike i režije u filmskim studijima New Yorka.

18 Interes za film je Milan Marjanović pokazivao još od ranije, a sada je kao filmski stručnjak prvi puta mogao aktivno sudjelovati u daljem razvoju filmske djelatnosti na već postojećoj tehničkoj i kadrovskoj bazi koja je izgrađena dosadašnjim djelovanjem Instituta. U foto-filmskom laboratoriju zaposlen je i iskusan snimatelj Stanislav Noworyta (1880—1963) koji je još daleke 1903. među prvima snimao naše primorske krajolike, u međuvremenu s filmskom kamerom kao snimatelj Pathe Frères, Gaumonta i Raleing and Robert (London) proputovao gotovo čitav svijet od Kine do Brazila, a posljednjih godina se smirio kao filmski dopisnik »Jugoslavije d.d.« u Splitu.

19 16 ibid, Inspektorat narodnog zdravlja, kut. 68, br. 1447/1926. g. 17 ibid. 18 Jugoslovenski filmski almanah, Beograd, 1933., str. 156. 19 Sreten Jovanović, Kinematografija u Zagrebu 1917—1923. (Građa za za monografiju filmskih poduzeća), Filmska kultura 95—96, Zagreb 1974. 76