ARHIVSKI VJESNIK 29. (ZAGREB, 1987.)

Strana - 10

Josipa Paver, Preuzimanje, sređivanje i stručna obrada građe socijalističkog perioda. Arhivski vjesnik, 29/1986. str. 7—14. a 1953. godine 672 općine, 1957. godine 299 općina, 1962. godine 230, a od 1976. godine dalje 113 općina.

7 Sve te promjene postavile su pred arhivsku službu nimalo jednostavan zadatak da razradi metodologiju formiranja arhivskih fondova, strukturiranja arhivske građe i si. Preporukom o uvjetima i načinu obrazovanja arhivskog fonda i arhivske zbirke, koju je donio Savjet za naučno-istraživački rad SARJ-a na svojoj prvoj sjednici održanoj 9. srpnja 1985. god. u Beogradu, razrađen je i definiran pojam arhivskog fonda i arhivske zbirke, kriteriji za stjecanje fondovske pripadnosti dokumenata i opća metodska pravila za primjenu te preporuke.

8 Građa socijalističkog perioda većinom je, kako smo već spomenuli, pristizala u arhive u nesređenom, a često i u rinfuznom stanju. Način sređivanja mora, naravno, biti prilagođen vrsti i sadržaju te stanju građe u kojem je ona došla u arhiv. Mora se pri tome istaknuti da se način sređivanja i stručne obrade građe socijalističkog perioda bitno razlikuje od sređivanja i obrade građe nastale prije 1945. godine. Sređivanje građe u fondu danas se vrši na osnovi dva principa — to je princip provenijencije i princip slobodne provenijencije. Princip provenijencije zahtijeva da poredak građe u fondu odgovara poretku koji je bio ustanovljen u registraturi. Međutim, princip slobodne provenijencije poštuje jedinstvo i nedjeljivost fonda te granice stvaraoca građe, ali se unutar fonda građa ne razvrstava po sistemu administrativnog poslovanja stvaraoca, nego više-manje po slobodnom opredjeljenju arhiviste. Princip slobodne provenijencije danas se u suvremenoj arhivistici sve više primjenjuje. U nekim zemljama, primjerice u Sovjetskom Savezu, to je i jedini princip koji se primjenjuje u tamošnjoj arhivskoj praksi. Metode sređivanja koje primjenjuju mnogi naši arhivi, iako nejedinstveni, velikim se dijelom temelje upravo na sovjetskim iskusstvima, ali i na iskustvima istočnonjemačkih, francuskih i drugih arhivista. U svima nama poznatom sovjetskom udžbeniku »Teorija i praksa arhivske službe SSSR-a«

9 spominje se više načina grupiranja materijala, a na osnovi unaprijed izrađenih sistematizacionih šema: 1. strukturno-kronološko grupiranje građe — građa se grupira po strukturnim dijelovima ustanove; 2. kronološko-strukturno grupiranje građe — građa se grupira po periodima ili datumima, a unutar toga po strukturi; 3. kronološko-strukovno grupiranje građe — građa se razvrstava po kronologiji i sadržaju, odnosno funkciji tvoraca građe; 4. nominalno grupiranje materijala prema načinu vođenja urudžbenog zapisnika; . 7 Isto, str. 31. * O ovoj problematici raspravljalo se i na Saveznom savjetovanju arhivsikh radnika Jugoslavij u Neumu 1. — 3. studenog 1982. Materijali s tog savjetovanja objavljeni su u Arhivistu br. 1—2/1982. 9 U redakciji L. A. Nikiforova i doc. G. A. Belova. Srpsko-hrvatski prijevod ovog djela objavljen je u izdanju Zajednice Arhiva Srbije, Bograd 1976. 10