ARHIVSKI VJESNIK 29. (ZAGREB, 1987.)
Strana - 108
Nedeljka Kremzir, Problemi sređivanja i stručne obrade ahrivske građe nastale nakon 1945. godine. Arhivski vjesnik, 29/1986. str. 107—112. ' do tog vremena preuzimana partijska građa kao prioritetna, a najmanje — gotovo simbolično (1 — 4 arhivske kutije) — građa o radu organizacije žena u SR Hrvatskoj. Jedino je u Arhivu Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske preuzeto nešto više te građe, cea 32 m/d. Danas dospjele građe društveno-političkih organizacija za preuzimanje ima gotovo svaki arhiv. Ta količina kreće se od 80 do 1.700 m/d, a ukupne količine te građe iz poslijeratnog razdoblja ima cea 8000 ni/d. Sva arhivsko-registraturna građa društveno-političkih organizacija preuzimana je uz zapisnik i ne uvijek u registraturno sređenom stanju, pa su i popisi te građe znali biti općeniti. Bilo je slučajeva da uz zapisnike o preuzimanju nije bilo popisa onog dijela građe koji ostaje kod tvoraca fondova, što je značilo da nisu u potpunosti poštivane odredbe uputstva Centralnog komiteta SK Hrvatske iz 1962. godine. Dešavalo se da je preuzimanje izvedeno na brzinu, u kratkom vremenskom razmaku, pa su građu arhivski radnici morali dovesti u registraturno sređeno stanje, nakon čega su je dalje sređivali u okviru srednjoročnih i godišjih programa rada. Na osnovi toga može se zaključiti da je preuzimanje teklo mimo sustavnog plana, više kao želja radne organizacije da se oslobodi dijela suvišne građe. Na sređenost građe u registraturama utjecalo je u prvom redu pomanjkanje te fluktuacija određene kategorije radnika, što je dovodilo do proizvoljno zaprimanih spisa koji su dalje lutali unutar radne organizacije, pa se kao rezultat pojavila građa u rinfuzi. Kad govorimo o stupnju sređenosti građe, ne smijemo zaboraviti činjenicu da su u poslijeratnim godinama unutar radne organizacije zajednički rješavani brojni zadaci. Kasnije, uslijed pojačane dinamike i razgranatog posla, određeni problemi rješavani su samo preko određenih tijela unutar radnih organizacija. Danas se također nailazi u registraturama na nedovoljno stručan kadar, što otežava rad arhivskim radnicima. Prisiljeni su u tome slučaju razjašnjavati temeljne spoznaje o vrijednosti pisanog dokumenta te njegovoj ulozi spomenika kulture. Pri tome ne smijemo zaboraviti da dio radnih organizacija još uvijek nema dovoljno razumijevanja za naš rad. Stoga je potrebno da se arhivi više uključe preko seminara u stručno osposobljavanje kadrova. U želji za postizanjem boljih rezultata rada, pojedini su arhivi na svom terenu zahtijevali od društveno-političkih organizacija da u registraturama stalno rade stručno osposobljene osobe. Arhivi su u svojim sredinama različito riješili taj problem. Tako se npr. pojavljuje disproporcija broja radnika u vanjskoj službi u odnosu na ukupan broj registratura, zbog čega je teško planirati obilazak registratura radi dogovora o zajedničkom radu. Vrijeme za obilazak planira se u arhivima od potpuno iskorištenog za taj rad, preko 50°/o iskorištenog, do 1/30 radnog vremena u godini dana, što pokazuje i različite radne rezultate. Sve to ukazuje na potrebu boljeg rješavanja navedenih pitanja u budućnosti. 108.
