ARHIVSKI VJESNIK 28. (ZAGREB, 1986.)

Strana - 206

PRIKAZI — RECENZIJE Arhivski vjesnik, 28/1985. str. 199—212. Problematika koju rad obuhvaća podijeljena je na poglavlja: 1. Uvod, 2. Postupci audiovizuelne registracije, 3. Vrste audiovizuelnog materijala, 4 Programske karakteristike AV materijala Televizije, 5. Arhivska obrada AV materijala Televizije (katalogizacija), 6. Čuvanje AV materijala, 7. Klasifikacija AV materijala, 8. Kompjuterska obrada podataka AV materijala, 9. Korištenje AV materijala i 10. Zaključak. 1. U uvodu se ističe da je naglasak rada na tehnološkim postupcima i praktičnim iskustvima u radu Službe TV dokumentacije Televizije Zagreb, koja ima najveći arhivski fond audiovizualnog materijala u našoj zemlji. Objašnjen je pojam AV materijala i svrha njegova arhiviranja, kako s aspekta programskog korištenja, tako i s aspekta nastajanja nove vrste arhivske građe, a navedene su i proturječne činjenice u njegovu fizičkom čuvanju. 2. U postupcima registracije opisan je povijesni pregled stvaranja »što vjernije vizuelne kopije stvarnosti«, a zatim se analizira tehnika registracije AV materijala, uz opis fotokemijskog zapisa, elektromagnetskog zapisa i, na kraju, optičkog digitalnog zapisa, koji je »savršen način registracije i reprodukcije AV zapisa«, čijom bi primjenom istodobno bila osigurana trajnost AV i višestruka kvalitetna reprodukcija. 3. Iznesene su vrste AV materijala nastalog filmskom i elektronskom tehnologijom, tj. s filmskim i video materijalima, te njihova podjela po grupama, odnosno formatima. 4. Pored opisivanja programskih karakteristika AV materijala, govori se 0 organizacijskoj i funkcionalnoj grupaciji programskih radnika Televizije u redakciji i programima za pojedina područja ljudske djelatnosti — specijalizaciji, a navedene su i najznačajnije programske vrste televizije i njihove bitne značajke. 5. U ovom poglavlju opisuje se primanje AV materijala na arhiviranje u TV dokumentaciju te selekcija tog materijala, uz primjere, gdje je naglašeno da »selekcija se radi, ali na mnogo mjesta i praktično bez nekih dogovorenih 1 napisanih kriterija«. Rješenje te situacije vidi se u društvenoj intervenciji, koja treba na ovom području štititi svoje interese, a izneseno je mišljenje da bi Arhivski savjet Hrvatske trebao osnovati Komisiju za vršenje selekcije AV materijala Televizije. Dalje autor opisuje »osnovnu arhivsku karticu filmskog materijala«, koja je nosilac svih relevantnih informacija o filmskom materijalu i informacija koje on sadrži u sebi. Koncipirala ju je stručna grupa AV dokumentarista, korisnika iz programa i stručnjaka za elektronsku obradu podataka. Napravljena je za kompjuterski unos podataka prema zahtjevima programa za pretraživanje dokumenata UNIDAS, na računalu UNIVAC 1100. Uz detaljno opisivanje sadržaja, radu je priložena i kartica. Također je detaljno opisana i priložena »osnovna arhivska kartica video materijala«. Navedeno je razmišljanje o stvaranju jedinstvene »osnovne arhivske kartice AV materijala«, koja bi istodobno obuhvaćala podatke o filmskim i video materijalima. 6. Navodeći problematiku čuvanja AV materijala, autor iscrpno opisuje arhivsko spremište, opremu, tehniku, arhiviranje i uvjete čuvanja. Opisivanje je popraćeno slikama. 7. U dijelu o klasifikaciji materijala spominju se klasične metode i opisuje prijelaz na novu obradu. 8. Kada govori o kompjuterskoj obradi podataka AV materijala, autor navodi iskustva RAI-a, opisuje početak kompjuterske obrade podataka AV 206