ARHIVSKI VJESNIK 27. (ZAGREB, 1984.)
Strana - 118
Miljenko Pandžić. Arhivski informacijski sistem (AIS) u arhivima SR Hrvatske. Arhivski vjesnik, 27/1984. str. 113—.134. _ zbirki arhivske građe, odnosno »građe za takve zbirke«, tj. za buduće, potencijalne zbirke arhivske građe, jer je, s druge strane, veoma malo takvih »potencijalnih« zbirki prema Zakonu propisno registrirano kod Arhiva Hrvatske. O toj građi vode se međutim posebne evidencije. Osim toga, ovdje treba dobro lučiti onu građu koja nosi registraturne oznake, pa izravno pripada nekom fondu, koji se možda već nalazi pohranjen u nekom arhivu, a kod sadašnjeg imaoca predstavlja samo fragmentaran i necjelovit materijal, koji bi trebalo prema Zakonu predati nadležnom arhivu — ili eventualno riješiti to pitanje kopijama — odnosno to treba dobro lučiti od »građe za takve zbirke« (misli se za takve »zbirke arhivske građe«), koja je sadašnjem imaocu i dalje prijeko potrebna za njegovu stručnu, znanstvenu ili sličnu djelatnost, trajnog karaktera." 3 Naime takve zbirke treba — tijekom vremena registrirati kod Arhiva Hrvatske, kako Zakon propisuje — odnosno takvu građu treba s najvećom pažnjom precizno i cjelovito uključiti u postojeće posebne evidencije te tako uključiti u naš arhivski informacijski sistem. Na taj način naše vanjske službe i dokumentacijsko-informacijski centar u Arhivu Hrvatske stvarno vode i veoma potrebnu referalnu djelatnost, informiranja o građi kod trećih ustanova. Takva građa je najčešće pohranjena među ostalim registraturama i kod: 1. dokumentacijskih centara (INDOK službi) u nizu privrednih, znanstvenih i drugih radnih organizacija, na fakultetima, zavodima i institutima s građom stručnoga, znanstvenog i tehnološkog sadržaja sa svih područja djelatnosti, zatim kod 2. ustanova s područja kulturnih djelatnosti kao što su muzeji, biblioteke, kazališta, galerije, razna kulturno-umjetnička društva i dr., potom kod 3. arhiva crkvenih institucija, vjerskih organizacija, katkad s vrlo vrijednom i starom dokumentacijom, građom značajnom za sve grane povijesnih i kulturoloških istraživanja, i, 4. napokon kod privatnih arhiva, koji su ponekad veoma slabo obrađeni ili nikako popisani, a ponekad sadrže i izuzetno vrijedne ostavštine pojedinaca i istaknutih obitelji. Gdjekad su imaoci, vlasnici takve građe voljni građu odstupiti arhivima, ali su često i predmet beskrupulozne trgovine i otuđivanja vrijedne građe i izvan granica naše zemlje. U svakom slučaju treba tražiti barem njezino popisivanje odnosno evidentiranje. Bitno je da se shvati da sva ta izvanredna i dragocjena građa jednako i zapravo s još većom brigom — jer je do sada bila djelomično zanemarena — treba ući u cjelovit arhivski informacijski sistem. Za takvu građu treba posebno izrađivati — a gdje je god to moguće — i obavljati " a Za postupak o »zbirkama arhivske građe« v. čl. 41 — Zakona o zaštiti arhivske građe i arhivima, NN 25/78. ; 118
