ARHIVSKI VJESNIK 26. (ZAGREB, 1983.)

Strana - 66

Jaroslav Sidak, Dvanaest pisama Eugena Kvaternika j. V. Eriču (1864). Arhivski vjesnik, 26/1983. str. 45—85 stinu jednu, u koju biraju Rumunji, Srbiji i pravoslavni Hrvati tja iz Dal­macije, nenazivlje srbskom, no neutralnim, neslavenskim imenom ilirskim. Ali i drugoj jednoj pogibelji političkoj to prokleto ime kongresa izvr­gava slobodne austrijske narode. Ne samo da Cesi vriedjaju samosviest Hrvatah, nazivljuć srbskom skupštinu, kod koje usljed infamnih austrij­skih intrigah moraju sudjelovati i prav. Hrvati, no je to i iz sljedećega gledišta pogibeljno: Ako je to srbski a ne ilirski kongres, onda, kad će ovaj izabrati posla­nike u Reichsrath, zar neće pred Europom A. reći: buduć su i Srbiji Hr­vatske birali kroz taj kongres za Reichsrath, dakle »Croatien ist theil­weise schon vertreten im Reichsrathe« i to reći će Švaba »nicht nur Milit. Croatien, sondern auch Civil-Croatien.« 11 Eto kuda ovo prokleto laskanje Cehah spram srbeža, naravnoga dušmana slobode u Austriji vodi! — Mo­lim Vas pišite Gregru, obrazložite mu stvar, i neka nikada više neupotreb­ljuju ime srbski kongres, no ilirski. Toliko ukratko, glede austr. srbeža. A kako u Biogradu? Nije li sramota po genij Slavenski uobće, što sada tamo biva! Jeste li ikada čitali onakva barbarstva, kao što je ovaj posljednji Mihajlov sud počinio? 12 Vjerujte mi, da me je stid da je Srbin Slaven! a kamo li da govori hrvatskim jezikom!!! Ovdje je, gledeć na po­stupanje Mihajlovo, samo ovaj dilemma mogući: Ili je Mihajlo sporazum­ljen s Napoleonidi, ili nije; ako je, to slabo tad u Srbiji stvar revolucije europejske stoji, kadno isti činovnici Mihajlovi urotnike Karadjordjevi­ćianske (Austro-Ruse) nedužnimi proglasuju, a Mihajlo takove sudce u okove metati mora. Gdje mu je onda stranka u Srbiji? Za puk to prosti znamo, da je taj dušom i tjelom ruski, to sami literati srbski netaje. Ako je pako Mihajlo i on anti-Napoleonid, počim on bjesni proti Austro-rus­kimi kreaturami: onda neimade niti ijedne duše u Srbiji za europejski pokret. — Gospodine, to je dilemma iz kojega nije moći logično izaći! Dakle što iz svega toga sijedi? Da Srbizam indole sua 13 jest za tiran­stvo i robstvo stvoren; i buduć ga je malo (700.000 dušah Srb. na 200.000 Rumunjah u samoj Srbiji), 14 to je on igračka susjedah i fanatizma. Ako pak tako, valja da Cesi pregledaju već jednom konačno istinu, da sa srbežom konačno prekinu, a da ga bar na štetu Ugarske i Hrvatske nigdje nepodupiru, da ga ignoriraju — jer to je južna Rusija i drugo ništa. Toliko u hitnji, drugiput više i sustavnije. Piste molim Vas u tom smislu u Cesku. 11 »Hrvatska je već djelomično zastupana u Carevinskom vijeću« — »ne samo Vojnička Hrvatska nego i Građanska Hrvatska« (njem.). Srpski crkveno­-narodni sabor nije birao poslanike u Reichsrat niti je on to mogao učiniti. n V. bilj. V, 5. Srpska vlada je članove Velikog suda dala po ad hoc ime­novanom izvanrednom sudištu, sastavljenom u većini od upravnih činovnika, kratkim postupkom osuditi na 3 godine zatvora i gubitak građanske časti. (SI. Jovanović, Druga vlada Miloša i Mihajla, Beograd 1923. 190—202.) 13 po svom prirođenom svojstvu (lat.) tit;

Next

/
Thumbnails
Contents