ARHIVSKI VJESNIK 26. (ZAGREB, 1983.)

Strana - 129

Nada Klaić. Matija Ivanić — Vojvoda Janko i stoljetna borba hvarskih pučana i plemića y.a politička prava. Arhivski vjesnik. 26/1983. str. 99—131 boriti se za svoje otočane, a tek kad je uvidio da nema drugoga izlaza, napušta Hvar i prebacuje se u Krajinu. No, s turskog se teritorija borba nije dala nastaviti i zato Ivanić odlazi u Rim, a njegov ga narod — za­boravlja! Možda bi ga opjevao onako kako Pribojević slavi neke hvarske junake, pobjednike nad Turcima da je »vojvoda Janko« bar pokušao po­duzeti određene korake protiv Turaka. No, siromašni hrvatski velikaši ili isto tako siromašan ugarski kralj kojima bi Jankova pomoć" mogla vrlo dobro doći, nemaju novaca niti za život, a kamoli da unajme plaćeničku vojsku. Stoga, nakon što mu povratak na Hvar nije uspio, Ivanić na svojoj lađi odlazi u daleki Rim gdje mirno živi, vjerojatno uspješno trguje i mir­no dočekuje konac svoga burnog života. 5. Tok ustanka a) Povod Već smo naveli dovoljno razloga zbog kojih, po našem uvjerenju, do­gađaji oko »čuda« i »čudo« samo nemaju neposredne veze s Ivanićevim ustankom. Kazali smo i zašto smatramo da se Ivanić odjednom sjetio na prava starogradskih plemića i hvarskih pučana, te nam o tome nije po­trebno ponovno pisati. Koliko je danas poznato, vijesti o povodu ustanku su sadržajno vrlo različite i nejednake vrijednosti. Ovisilo je, kao uvijek u takvim sluča­jevima, tko ih je i s kakvom svrhom i ciljem iznosio. Ipak se na kraju daju uskladiti bar toliko da iz njih doznamo što se stvarno događalo u Starom Gradu prvih dana mjeseca svibnja 1510. godine. Dva pisma iz Dalmacije, pisana istoga dana, posve različito prikazuju uzrok smutnji na Hvaru. Jedno je pismo bračkog kneza N. Molina, a drugo trogirskog kneza A. Viara. Pogledajmo kako brački knez Molino u svom pismu Signoriji od 28. svibnja opisuje početak pobune. On tvrdi da su se u četvrtak pučani digli na plemiće i da su u Starom Gradu (in Liesna vecchia) Matej Ivanić, Ja­kob Blašković i Ivan Sorela kao i »oni iz sela Vrboske« (e quelli dila villa Verboscha) napali šestoricu mladih plemića i ranili ih tako da se sumnja hoće li preživjeti. 137 A. Viaro, naprotiv, znatno smanjuje krivicu mladih Hvarana, no to je samo znak da su mu vijesti o zbivanjima prenijeli hvarski bjegunci koji su — pristrani. Oni su Viaru ispripovijedali da su se pučani digli zato »što su plemići htjeli silovati i skvrnuti jednu pučanku«. 138 Nasuprot ovih pisama koje pišu manje zainteresirane osobe, stoje dva svjedočanstva iz kruga ljudi koji su imali neposrednu vezu s pobunom. Jedno je prva Ivanićeva optužba na pregovorima u Veneciji, a drugo je pismo providura J. Contarina pisano odmah nakon njegova dolaska na Hvar i nakon prvog smirivanja pobune. 1,7 Sanudo, str. 344. 138 J. Stipišić, Glavni izvori, str. 556. 129

Next

/
Thumbnails
Contents