ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)
Strana - 74
Miroslav Tuđman, Struktura i geneza informacijskih sustava. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 65—90. da ukažemo na ovu vezu i odnose te na potrebu i važnost njezine analize u svim vremenskim epohama; odnosno, da ukažemo na činjenicu da je informacijska djelatnost uvjetovana vladajućim društvenim odnosima, pa se zato razlikuje ne samo tijekom povjesnih epoha već i unutar jednog vremena od jednog do drugog društva, odnosno zajednice. Ukažimo na još nekoliko konkretnih primjera, ali sad iz prošlosti biblioteka i čitaonica. Dominantnu ulogu u društvenom životu 19. st. u tadašnjoj Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji imale su narodne čitaonice (ilirske čitaonice, hrvatske čitaonice) a ne knjižnice. Prema tada postojećim zakonskim propisima narodne su čitaonice za vlast i javnost formalno istupile kao filantropska i apolitična društva, s prosvjetiteljskim i kulturnim težnjama i ciljevima. Obično su posjedovale po nekoliko desetaka časopisa i novina, a u početku rijetko i knjige. U odboru svake čitaonice bili su okupljeni najugledniji ljudi mjesta u kojem se nalazila čitaonica. Osim pravih članova, čitaonice su imale počasne i podupiruće članove. Takav sastav odbora i članova narodnih čitaonica od početka njihova osnivanja do pred konac 19. stoljeća, sastav od uglednih i obrazovnih ljudi (u zemlji u kojoj je 1869. bilo tek 21,78% pismenih 2 ) omogućio je da one postanu ustanove u kojima su se širile ideje, raspravljalo se o praktičnim ekonomskim zadacima, upoznavalo članove s trgovačkim i poljodjelskim pitanjima, itd. Primjera radi, ističemo praktičnu svrhu čitaonice u Dobroti prilikom njezina otvaranja (1862): »promicanje trgovine i pomorstva, ali jednako tako i gajenje narodnih jezika te razvijanje narodnog duha« (prema J. Grabovac — str. 194). Stvarna društvena i politička uloga narodnih čitaonica bila je ta »da su narodne slavi jonske čitaonice bile organizacije političkog značenja, odnosno stjecište sveukupne djelatnosti narodnjačkog pokreta«, jer »sveukupno djelovanje narodnih čitaonica dokazuje da su ta društva od samog osnivanja preuzela na sebe ulogu političkih klubova 'narodne stranke', te je konsekventno slijede do konačnog trijumfa narodne misli.« (J. Grabovac — str. 192 i 193). Čitaonica kao oblik organizacije društvene aktivnosti imala je u 19. st. mnogo važniju, značajniju ulogu no što je ima danas. Ili, u svakom slučaju, vrlo, različitu. »Osnivanjem čitaonica i radom u njima hrvatski je narod ... dobio svoju društvenu organizaciju, ili da se točnije izrazimo: on je dobio središta za organizaciju društvenopolitičkog rada.« (J. Ravlić — str. 18). Rad narodnih čitaonica u 19. st. bio je u središtu društveno-političkih zbivanja, u borbi protiv austrijske i ugarske dominacije. Kao mjesta u kojima su se širile ideje narodnog preporoda i odvijao politički život koji je budio svijest građanskog društva, narodne su čitaonice dale doprinos stvaranju hrvatske nacije, u onim okvirima u kojima su se te 2 Podatak za Hrvatsku i Slavoniju, prema: Kr. ugarski središnji statistički ured, str. 389.
