ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)

Strana - 73

Miroslav Tuđman, Struktura i geneza informacijskih sustava. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 65—90. vatu. To je značilo sistematsku i stalnu brigu ako uređenja gradskih kancelarija i notarija, stvaranje sve veće količine sve raznovrsnije pismene dokumentacije. Istovremeno to je dakako značilo i potrebu sve veće brige oko čuvanja te dokumentacije, i to kako one tekuće, tako i one starije tj. arhivske građe ... Same komune, sa svojim organima i ustanovama, kojih radom nastaje u ovo vrijeme najveći dio pisane dokumentacije, pregnule su uskoro da nizom mjera osiguravaju čuvanje te dokumentacije« (B. Stulli, 1967, str. 138—139). Briga za prikupljanje i čuvanje općinskih spisa, službene arhivske građe, društvena je potreba ekonomskih, pravnih i političkih odnosa u srednjovjekovnim gradovima. Potreba za korištenjem te građe, ponajprije u službene svrhe (evidencija prihoda i poreza, sudskih odluka, pravnih akata, itd.) potreba je »sredine« za dokumentacijom 1 argumentacijom o svojem identitetu, samosvojnosti i samostalnosti, te potreba na pravo za svoj komunalni i politički razvoj. Srednjovjekovni su gradovi stvarali svoju vlastitu dokumentaciju, prikupljali svoju arhivsku građu, koja se i po obujmu i vrsti, i po motivima i mteresima za prikupljanje i korištenje razlikuje od one građe nastale za privatne potrebe. »Činjenica je, naime, da je dio arhivske građe nastao prvenstveno iz službenih potreba, pa je kasnije i trajno čuvan u prvom redu za korištenje u službene svrhe. Drugi je dio nastajao iz privatnih potreba, namijenjen prvenstveno korištenju u privatne svrhe. Tek se u našem, najnovijem, historijskom razdoblju u potpunijoj mjeri spajaju oba vida korištenja« (B. Stulli, 1967, str. 170). Treći vid korištenja arhivske građe u srednjem vijeku jest korištenje građe kao historijskog izvora. Na narednom, samo jednom primjeru, možemo vidjeti kako su potrebe i moć Vladajućih društvenih odnosa određivali i sam način i metodu prikupljanja, i Uvjete i svrhe korištenja arhivske građe. (Vladajuće društvene snage određivale su ono što bismo ml danas nazvali »metodama, tehnikama i ciljevima« rada.) Španjolski kralj Filip II ».. je u kraljevskom arhivu sabirao dokumentaciju da potkrijepi teritorijalna i ostala prava svoje krune, pa tu građu ni njegovi ministri nisu mogli koristiti bez posebne kraljeve dozvole, no naglašavao je istovremeno, kako se dokumentacija sabire i zato, kako bi osobe zadužene da pišu 'historije i kronike' dobile točnija saznanja o događajima Slične su intencije poticale i brojne druge evropske dinastije i knezove, odnosno bogatije i moćnije obitelji i pojedince« (B. Stulli, 1967, str. 221). U navedenim primjerima očita je, društvenim potrebama i interesima vladajućih slojeva i klasa, uvjetovanost »metoda« i »tehnika« rada, i oblika i obujma prikupljanja, te načina Čuvanja arhivske i dokumentacijske građe. S obzirom na postojeću vremensku distancu, danas bi bilo relativno lako analizirati uvjetovanost »informacijske djelatnosti« društvenom »sredinom«. Naša namjera nije da se upuštamo u tu analizu, već 73