ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)

Strana - 43

Šime Jurić, Pismo Rafaela Levakovića Kasparu Schoppeu iz 1636 g. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 37—46. je najpogodniji da izvede to oslobođenje. Govor će završiti time da se svi ilirski narodi raduju kraljevu izbom nadajući se da će biti oslobođeni. Levaković pita svog adresata, što on, kao jedinstveni učitelj retorike, kojemu nitko nije ravan, misli o tome njegovu pismu; moli ga da ga upozori na eventualne nedostatke i da mu sugerira kakvu efektnu retorsku majstoriju i ukras koji bi cijeli taj govor učinili vrednijim i dotjeranijim. Ispričava mu se što ga smeta i javlja neke privatne vijesti iz Rima za koje se Schoppe zanimao. Među ostalim, obavještava ga da je primio pismo iz Firence i da se Fabrio, zbog nevremena, još uvijek nalazi u tom gradu. Pisat će Fabriu da dozna pravi uzrok, pa će o svemu izvjestiti Schoppea. Svoje pismo završava riječima: »... i dok Vam podastirem puno poštovanje, molim Vas da udovoljite mojoj želji kako god Vam to bude odgovaralo i ljubim Vam ruke ... Vaj najodaniji i najprivreženiji sluga fra Rafael Hirvat«. Nije sasvim jasno što se Levaković nadao postići svojim planiranim govorom. Da 11 se samo želio dodvoriti novoizabranome caru i tome tajanstvenom Farbiu, ili je zaista vjerovao da će habsburški vladar, koji je do grla bio zagnjuren u iscrpljujući tridesetgodišnji rat (1618—1648) sa svojim zapadnim i sjevernim susjedima, otvarati novu frontu prema Balkanu da bi oslobodio kršćansku raju koja je patila pod turskim zulumom. Najvjerojatnije je mislio jedno i drugo, kao i to da je njegova čestitka bila »pium desiderium« hrvatskoga intelektualca koji je na svoje oči vidio i iz vlastitog iskustva poznavao nepodnošljivu situaciju svoga naroda i susjednih naroda pa se, makar i beznadno, obraća gdje bilo tražeći pomoć.'

5 morske krajine, proslavljeni vojskovođa tridesetogodišnjeg rata Ivan L. H. Isolani (1586—'1646), ali možda je i tko drugi. Iznenađuje nas da se Levaković mogao izravno obraćati pismom na tu tajanstvenu osobu, a i to da se Schoppe toliko zanimao za tog Farbia. Bilo bi vrlo interesantno izaznati tko je ta ličnost. 15 Iako je Hrvatska u prvoj polovini XVII st. pretrpjela mnogo zla, ne zna se da li više od raznih ratova (s Turcima, uskočki rat, tridesetogodišnji rat) ili od austrijsko-njemačkog (nasilno otimanje hrvatskih zemalja i stvaranje Vojne krajine), u beznadnoj situaciji ipak se polažu nade u perfidne habsburške vladare. Sâm suvremeni historik Juraj Ratkaj, koji je u svom djelu »Memoria regum et banorum. Viennae, 1652« registrirao tragične događaje u Hrvatskoj i prema tome dobro poznavao prilike, osjetio je pobudu da na hrvatski jezik prevede životopis Ferdinanda II što ga je sastavio francuski isusovac G. Lamormain (»Kreposti Ferinanda rimskog cesara

...« Beč, 1640). U taj isti dvor upire oči još jedan drugi suvremeni hrvatski naivac, glasoviti Juraj Križanić; u zborniku »Triumphus caesareus polyglottus«, Rim 1652, Križanić je objavio čak četiri pjesme pratuturskog sadržaja i sve ih posvetio Levakovićevu Ferdnandu III. Argumentum Epistola fratris Raphaelas Levaković Croate Casparo Scioppio, scriptori saeculi XVII luculentissimo, missa ex Urbe die 8. mensis Novenlbris anno 1636, cum commentario. 43