ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)
Strana - 118
arhivskoj službi SRH, oblicima financiranja arhivske službe, djelatnosti čitaonica, načinu korištenja arhivske građe itd. Izuzetno je velik doprinos pok. Mirko Androić dao kao član mnogih redakcija, kao npr.: »Arhivskog vjesnika«, »Riječnika arhivske stručne terminologije«, »Arhivista« i mnogih drugih. Kao povjesničar i arhivist sudjelovao je na desetak međunarodnih skupova arhivista i povjesničara održanih u Italiji, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj i Sovjetskom Savezu, na preko dvadeset kongresa i znanstvenih skupova povjesničara u našoj zemlji, te na tridesetak arhivističkih savjetovanja u svim našim republikama i pokrajinama. Često je na tim skupovima uzimao riječ prenoseći prisutnima stručne i znanstvene poruke do kojih je došao vlastitim radom i zalaganjem. Samo je malom broju ljudi i arhivskim radnicima poznato koliki je trud bilo potrebno uložiti da se praktično ni iz ničega stvori arhivska institucija koja danas, osim centrale u Varaždinu, ima i tri ASC. Osim izuzetnog napora koji je trebalo uložiti da se to postigne, a u čemu je naš Mirko imao odlučujuću ulogu, izuzetna je njegova angažiranost u stvaranju kulturne prisutnosti Arhiva u regiji, u čemu je u cijelosti uspio. Danas nije moguće zamisliti neku iole značajniju manifestaciju u sjeverozapadnoj Hrvatskoj bez aktivne prisutnosti Historijskog arhiva u Varaždinu. Uz obavljanje svih zakonskih i drugih obaveza Arhiva na prikupljanju, čuvanju, obradi i korištenju arhivske građe nastale u regiji, tu prisutnost Arhiva u javnom životu registrirajmo kao poticaj drugim arhivima koji to još nisu uspjeli. Ovdje nije moguće pobrojati sve funkcije na koje je pok. prof. Mirko Androić bio izabran. Navedimo tek da je bio predsjednik Saveza društava arhivskih radnika Hrvatske, član Predsjedništva Saveza društava arhivskih radnika Jugoslavije i Hrvatske, član mnogih radnih grupa, komisija, odbora i radnih tijela na saveznoj i republičkoj razini. Zauzimao je niz odgovornih rukovodećih dužnosti u sindikatu na općinskoj, međuopćinskoj i republičkoj razini. Njegovom preranom smrću kolektiv Historijskog arhiva u Varaždinu, kulturna javnost u Hrvatskoj i Jugoslaviji, Savez komunista i mi njegovi drugovi — arhivski radnici u Hrvatskoj odnosno Jugoslaviji izgubili smo kolegu i druga kojeg ćemo se uvijek sjećati sa zahvalnošću. Marijan Rastić STJEPAN BAČIĆ Naš dragi i nezaboravni prijatelj i drug Štipa rodio se u Babinoj Gredi 1908. god. kao sin seljačkih roditelja. Rado se sjećao djetinjstva, školskih drugova. U doba opće ekonomske 'krize bilo je teško seljačkom sinu poći na visoke škole, a Stjepan Bačić, darovit i željan znanja, odabrao je taj trnovit put. Gimnaziju je završio u Vinkovcima. Pohađao je Pravni i Ekonomski fakultet u Beogradu i Zagrebu; diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prof. dr Stjepan Ivšić divio se imenjaku Babogrecu koji je na ispitu dobro pogađao naglasak na pojedinim riječima. Naučio je to u svom dragom rodnom selu. Kasnije postaje profesor na gimnaziji u Vinkovcima, piše pjesme, neko vrijeme radi u Kotarskom narodnom odboru Vinkovci kao referent za prosvjetu. God. 1953. dolazi S. Bačić u Zagreb i zapošljava se u Državnom arhivu (danas: Arhiv Hrvatske), gdje ostaje do umirovljenja 1. IX 1976. godine. Ravnatelj Arhiva prof, dr Josip Matasović rado prima u arhivsku službu svoga zemljaka, u čvrstom uvjerenju da će htjeti i znati vršiti povjerene zadatke, u čemu se nije prevario.
