ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)
Strana - 119
Bačić je bio svjestan da je za valjano vršenje arhivske službe potrebno mnogo toga znati, zato se dao na marljivo učenje arhivistike kao pomoćne povijesne nauke te je za kratko vrijeme stekao znanje za uspješno vršenje vanjske arhivske službe. Njegovi znanstveni i stručni interesi bili su veoma široki, a u centru zanimanja bilo je evidentiranje i spašavanje razasute i zanemarene arhivske i registraturne građe, te propisi koji su tu problematiku regulirali. U kreiranju tih propisa bio je veoma aktivan i kao umirovljenik. Poslovi arhivske službe osobito su važni i teški; potrebno je prije svega obilaziti važnija naddeštva, ustanove i poduzeća, pregledati njihove registrature i opisati stanje tih registratura, davati upute o čuvanju registraturne građe i tu građu nakon isteka određenog roka preuzeti na trajno čuvanje u Arhivu Hrvatske. Službenicima historijskih i crkvenih arhiva daju se upute o čuvanju i sređivanju arhivske građe. Na stručnim arhivskim sastancima drže se predavanja i vode se razgovori o raznim poslovima arhivske službe. Sve je te zamršene poslove arhivske vanjske službe Bačić vršio predano, ustrajno i uspješno. Bilo je i nerazumijevanja — neka poduzeća nisu mogla shvatiti brigu Arhiva za njihove regisitrature. Bačić se odlikovao ne samo kao vrstan predavač nego i kao plodan pisac radova o raznim problemima arhivske vanjske službe, ali i kao književnik. Spomenuli smo da je počeo objavljivati već u šesnaestoj godini. Dvadesetih godina našega stoljeća objavio je prvu pjesmu, i to u sarajevskom listu »Novi čovjek«. Pred rat izlazile su mu pojedine pjesme u dnevnim i tjednim listovima, no kako je sam pokazivao nedovoljno volje za objavljivanje, pjesme su najčešće za tisak pripremali njegovi prijatelji. Pisao je i članke socijalnog karaktera, od kojih su neki prevođeni i u Americi. Upravo iz svoga zavičaja, uz svežanj pjesama nadahnutih motivima rodne Slavonije, donio je ljubav za prošlost naroda kojem pripada, a nadasve za ono što treba da ostane sačuvano kao dokumenat, za povijest vremenu u kojemu živimo, za generacije koje dolaze. Tijekom dvadesetak godina plodnog arhivističkog rada znalački i strasno prof. Bačić vodio je vanjsku arhivsku službu Arhiva Hrvatske i u tom pregnuću ostavio za sobom tridesetak stručnih radova, među kojima se .izdvaja knjiga: »Razvitak moderne registrature«, te u zajednici s J. Butorcem: »Iz histonje pisanog dokumenta«. Autor je poglavlja »Preuzimanje arhivske građe« u arhivskom udžbeniku. Naime, od 1960. do 1978. objavio je više priloga u »Arhivskom vjesniku«, u kojima raspravlja o temama: evidencija arhivske građe izvan arhivskih ustanova, kancelarijska mehanizacija i automatizacija, probiranje registraturne građe, preuzimanje registratuirne građe u arhive, postupak s oštećenom arhivskom građom, potreba osnivanja registraturnih centara (međuarhiva), novi propisi o uredskom poslovanju, provedba novog Zakona o zaštiti arhivske građe i arhivima, vanjska arhivska služba u SR Hrvatskoj, itd. Stjepan Bačić objavljivao je svoje priloge i u »Arhivistu«, itd. Ukratko — mlađi arhivski radnici još dugo će se sjećati prof. Bačioa koji im je svojini prodanim radom uveliko pomagao snalaziti se u arhivskoj službi i spremati se za ispit arhivistike. Ugasio se sjetan i nježan osmijeh koji je odavao plemenitu ličnost. U svojim brojnim radovima ostavio je mnoge stranice trajne vrijednosti kojima nas je zadužio. 7. Butorac — F. Glavina 119
