ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 62
U bolnici rade 3 američko-engleska liječnika i 1 jugoslavenski (dr. Vučković). Sto se tiče ostalog osoblja bolnice uspjeli smo da do sada u bolnicu smjestimo 19 naših drugarica iz zbjega koje su smještene po šatorima za zarazne bolesti. Pitanje ostalog nepoćudnog osoblja ostaje za sada otvoreno, ali se nadamo da ćemo sporazumno sa savezničkim vlastima i to pitanje riješiti. Ishrana u bolnici nije dovoljna, a niti svrsishodna, jer na pr. ne postoji dijetalne ishrane. U tom pogledu stavio sam svoje primjedbe na konferenciji liječnika održanoj 28 tek. mj. na kojoj je prisustvovao među ostalim šef svih logorskih liječnika dr. Dodd i šef bolnice dr. Findlay. Što se pak tiče lijekova njihova je raznovrsnost (svega ukupno cea 17—20) minimalna, a isto tako i količina. U glavnome karakter siromašne vojne apoteke. U tome su nam nešto pomogli dobri prijatelji iz Kaira. Iz svega gore navedenoga: navedenih cifara i ostalih zapažanja možemo da zaključimo, da zdravstveno stanje zbjega u februaru nije bilo baš najpovoljnije. Isto možemo da pripišemo u glavnome okolnostima što je zbjeg poslije 2 mjeseca neprestanog lutanja po Italiji izmoren, ispaćen i neispavan došao u sasvim novu i to ne baš najpovoljniju sredinu. Nadamo se da će se u buduće usavršenjem unutrašnje organizacije, aklimatiziranjem na nove prilike i poboljšanjem ishrane, koja za sada kvantitativno i kvalitativno nije zadovoljavajuća, zdravstveno stanje znatno popraviti. Naročito nam ostaje goruće pitanje — pitanje domaćih, našoj borbi odanih, liječnika iz zdravstvenih i političkih razloga. 1 Zaušnjaci, mumps. * Upala vanjskog, srednjeg ili unutrašnjeg uha. 3 Vrbanac, crveni vjetar. « Vidi bilješku br. 1. AH Zgb, ZAVNOH, br. 1351/44 Kopija bez parafa, pisana pisaćim strojem, latinicom 20. 1944, ožujak 14 Odio za sudstvo ZAVNOH-a — Izvršnom odboru ZAVNOH-a Obišavši u vrijeme nakon II. zasjedanja AVNOJ-a niz okružnih, kotarskih pa i općinskih NOO u Istri, Gorskom Kotaru, Hrv. Primorju, Lici, Kordunu, Baniji i Pokuplju vidjeli smo, da je rad većine NOO-a zašao u »ćor-sokak«, da nisu dorasli novim zadatcima, da se vrte u krugu. Analizirajući razloge ovakovog stanja, došli smo do zaključka, da su sadanje organizacione forme, temeljene na Poslovniku 1 iz prve polovine 1943, zapreka daljnjem razvoju NOO-a. Ukazala se potreba, da se izrade takova uputstva za organizaciju NOO-a, koja bi udovoljila slijedećim principima: a) da Izvršni odbori NOO-a postanu radni kolektiv, koji će biti u stanju da iz centra rukovodi politikom i radom nižih NOO-a, da razbije staro shvaćanje, da se Izvršni odbor nakon sjednice mora razbježati na teren isključivo radi političko-propagandnog rada ostavljajući konkretne zadatke za slučajno rješavanje; b) da se unutar Izvršnog odbora formiraju odjeli, sa potrebnim stručnim i pomoćnim osobljem, na čelu sa članom Izvršnog odbora, koji će biti u stanju planski i sistematski 62